15 hours ago
#Arbnora
,, I tako... neki ljudi dođu u tvoj život, podsjete te zašto su jednom već otišli i onda ponovno odu.
I ne možeš ih kriviti za ništa jer si svjesno preuzeo rizik kada si ih pustio u svoj život natrag, ali to ne umanjuje činjenicu da su te ponovno ranili.
Nemam rješenje za takve ljude niti lijeka za tu bol osim: ne kaj se za druge šanse, tvoje veliko srce, iako jednom već ranjeno, je vjerovalo da je vrijedno i na to budi ponosna. Jer treba moći voljeti i vjerovati pa i kad srce krvari. A ti to možeš! Samo se malo bolje čuvaj. " 🩷✨️
,, I tako... neki ljudi dođu u tvoj život, podsjete te zašto su jednom već otišli i onda ponovno odu.
I ne možeš ih kriviti za ništa jer si svjesno preuzeo rizik kada si ih pustio u svoj život natrag, ali to ne umanjuje činjenicu da su te ponovno ranili.
Nemam rješenje za takve ljude niti lijeka za tu bol osim: ne kaj se za druge šanse, tvoje veliko srce, iako jednom već ranjeno, je vjerovalo da je vrijedno i na to budi ponosna. Jer treba moći voljeti i vjerovati pa i kad srce krvari. A ti to možeš! Samo se malo bolje čuvaj. " 🩷✨️
20 hours ago
(E)
#Arbnora
Na današnji međunarodni dan osoba s invaliditetom, želim također skrenuti pažnju i na roditelje i bližnje osoba s invaliditetom te im se ovim putem zahvaliti na silnoj ljubavi, podršci, pažnji, brizi i svemu što činite za nas.🥺👩🦽
Nije lako ni nama, ali ruku na srce, ponekad nije ni vama. I zato, jedno veliko HVALA i vama na današnji dan, jer da nije vas, nikada ne bi uspjeli prebroditi sve poteškoće, bolove, prepreke i borbe na isti način kao što ih prebrodimo uz vas.
Hvala na svemu što nam pomažete i ono najglavnije: što nas nesebično volite.
Volimo i mi vas i uvijek bi da ste vi na našem mjestu, učinili isto za vas. Brinuli se, pomagali, žrtvovali se, voljeli.❤️
U to ime, jedna fotka moje mame i mene kada sam bila dijete. Moja mama koja je ono najteže, moje djetinjstvo, provela sa mnom.
Njoj se nikada dok sam živa neću moći odužiti.
Mama, volim te! 💐
Na današnji međunarodni dan osoba s invaliditetom, želim također skrenuti pažnju i na roditelje i bližnje osoba s invaliditetom te im se ovim putem zahvaliti na silnoj ljubavi, podršci, pažnji, brizi i svemu što činite za nas.🥺👩🦽
Nije lako ni nama, ali ruku na srce, ponekad nije ni vama. I zato, jedno veliko HVALA i vama na današnji dan, jer da nije vas, nikada ne bi uspjeli prebroditi sve poteškoće, bolove, prepreke i borbe na isti način kao što ih prebrodimo uz vas.
Hvala na svemu što nam pomažete i ono najglavnije: što nas nesebično volite.
Volimo i mi vas i uvijek bi da ste vi na našem mjestu, učinili isto za vas. Brinuli se, pomagali, žrtvovali se, voljeli.❤️
U to ime, jedna fotka moje mame i mene kada sam bila dijete. Moja mama koja je ono najteže, moje djetinjstvo, provela sa mnom.
Njoj se nikada dok sam živa neću moći odužiti.
Mama, volim te! 💐
1 day ago
#Arbnora
Danas je međunarodni dan osoba s invaliditetom.👩🦽
Budite uvijek glasni povodom prava osoba s invaliditetom.
Ne dopustite predrasude i diskriminacije.
Na državu uvijek vršite pritisak za prilagodbe,i...
djecu učite o tome da postojimo i da je uredu biti različit.
❤️
Danas je međunarodni dan osoba s invaliditetom.👩🦽
Budite uvijek glasni povodom prava osoba s invaliditetom.
Ne dopustite predrasude i diskriminacije.
Na državu uvijek vršite pritisak za prilagodbe,i...
djecu učite o tome da postojimo i da je uredu biti različit.
❤️
2 days ago
#Arbnora
Kaže oteti za Naiu kad je dobra:,, eto ga, sve na mene. I ja sam bio takav kao mali, zlatan! ", a kad nije dobra, onda kaže:,, ženo, jel vidiš ti ovo dijete kako ne sluša ? To sve na tebe pokupilo! " 😁
Pa šta reći? Kome se požaliti?! 🤣❤️
Kaže oteti za Naiu kad je dobra:,, eto ga, sve na mene. I ja sam bio takav kao mali, zlatan! ", a kad nije dobra, onda kaže:,, ženo, jel vidiš ti ovo dijete kako ne sluša ? To sve na tebe pokupilo! " 😁
Pa šta reći? Kome se požaliti?! 🤣❤️
2 days ago
#Arbnora
Prošle godine sam za svoj rođendan zaželjela oporavak moje lijeve noge nakon operacije.
S obzirom na komplikacije sa nogom i poteškoće, zadovoljna sam kako je napredovala i mogu reći da je moja rođendanska zelja, s obzirom na okolnosti, ispunjena donekle.🥰
Bogu hvala na tome! 🤲☪️
Ove godine osim zdravlje za sve nas, želim sljedeće: da zablistam u poslovnom planu još više. 🥹 Radit ću na tome još jače, i napredovati ću maksimalno. 🤩
Nakon poroda, operacija, i svega što me zadesilo unazad par godina, ove godine mi je cilj izbrusiti sebe u poslovnom planu, maksimalno.
Nagodinu ću odgovoriti na ovu objavu sa novom rođendanskom željom i spomenut ću ovu sada tako što ću komentirati da li se ostvarila.
A moje želje se uvijek ostvare. 😍
Pa, dakle, željo moja, letiiii visokooo, ostvari mi se! 🎂💐✨️
Prošle godine sam za svoj rođendan zaželjela oporavak moje lijeve noge nakon operacije.
S obzirom na komplikacije sa nogom i poteškoće, zadovoljna sam kako je napredovala i mogu reći da je moja rođendanska zelja, s obzirom na okolnosti, ispunjena donekle.🥰
Bogu hvala na tome! 🤲☪️
Ove godine osim zdravlje za sve nas, želim sljedeće: da zablistam u poslovnom planu još više. 🥹 Radit ću na tome još jače, i napredovati ću maksimalno. 🤩
Nakon poroda, operacija, i svega što me zadesilo unazad par godina, ove godine mi je cilj izbrusiti sebe u poslovnom planu, maksimalno.
Nagodinu ću odgovoriti na ovu objavu sa novom rođendanskom željom i spomenut ću ovu sada tako što ću komentirati da li se ostvarila.
A moje želje se uvijek ostvare. 😍
Pa, dakle, željo moja, letiiii visokooo, ostvari mi se! 🎂💐✨️
2 days ago
#Arbnora
Često mi mama zna pričati o tome kako joj je bilo kad je mene rodila. 🙂
Naime, u to doba nisu mogli otkriti da bolujem od ove dijagnoze, staklene kosti, jer ultrazvuci nisu bili dovoljno napredni, a i moja dijagnoza je jako rijetka. 💔
Kaže da je taj dan došla u bolnicu sa bolovima, bio je 12 mjesec, jako hladno...
Trebala je roditi, nije ju bilo strah jer je već imala jedno dijete prije mene, moju sestru.
Znala je da treba roditi djevojčicu, ali nije znala kakvu...
Rodila me, normalne veličine i kilaže, ali s obzirom da nisu znali da imam krhke kosti, polomili su me tokom poroda.
Nisam mogla obje nogice micati i užasno sam plakala, valjda od bolova jer su mi obje noge polomili. 🙁
Mamu nisu htjeli preplašiti odmah već su me samo uzeli od nje, rekavši joj kratko da me moraju pregledati...
Rođena sam u Makedoniji, u glavnom gradu Skopje gdje medicina baš nije bila napredna i nisu mogli odmah otkriti što sa mnom nije uredu. U Makedoniji smo živjeli i tamo je cijela moja obitelj. Moj tata je tada radio u Hrvatskoj, ali samo sezonski.
Mama se brinula, nije znala o čemu je riječ.
Čekala je strpljivo doktora, a onda je konačno jedan doktor došao do mojih roditelja i rekao da su prvo sumnjali na distrofiju mišića jer nisam noge micala, ali kad su odradili rengen, shvatili su da su mi noge polomljene.
Vidjeli su kod pregleda još neke stvari i došli do zaključka da bolujem od krhkih kostiju - osteogenesis imperfecta, ali ne znaju koji tip dijagnoze jer trebam ić na daljnje istraživanje.
Doktor je tad preporučio mom ocu da ako može vodi me van Makedonije gdje mi se mogu pružiti bolji uvjeti.
Hrvatska je u to vrijeme bila puno naprednija i tu smo se obiteljski svi uputili jer je tata tad tamo i radio. 🙂
Mama s tatom me često vodila na kontrole kod doktora, tad sam dobila i točnu dijagnozu i terapiju koja mi je trebala olakšati život.
Moja borba je bila teška i još traje, ali nikad neću zaboravit kako je mojoj mami jedna doktorica jednom rekla:" vaše dijete je u tolikim bolovima nekad, ali kakav sjaj u očima ima!" 😊❤️ Mojoj mami je to dalo nadu da će ako ne bolje sutra, onda barem lakše sutra doći...
31 godina je prošla od tog događaja...
Danas kao roditelj mogu samo mojim roditeljima da kažem svaka čast.
Na čemu? Svemu.🥺
Ne mogu da zamislim koliko boli kada doktor dođe i kaže da nešto nije uredu s tvojim djetetom. Ne mogu da zamislim kakav te strah i briga kroz tijelo prođe...
Bog me s takvim stvarima nije iskušao, valjda je moja borba s mojom dijagnozom dovoljna, ali mogu samo da kažem roditeljima koji to prolaze svaka čast. 👏
Zaista evo ja kao roditelj sad, mojoj Nai želim samo najbolje i ako treba za to najbolje dajem sebe i idem preko sebe, uvijek ću, pa taman mi to bilo zadnje. Tako da ne mogu zamisliti što su moji roditelji sve prošli...
Hvala im na svemu, hvala mom pokojnom ocu💔 i hvala meni samoj jer da dođem do tu gdje jesam nisu samo moji roditelji zaslužni.
50 posto su moji roditelji, a 50 posto ja. 😊
I naravno, 100 posto dragi Bog. 🤲☪️
Hvala vam svima na čestitkama za danas. Najbolji ste... 🌷
P.S: ova slika je jednom prilikom u bolnici slikana, ja kao beba, sa dvije rukice u gipsu. 🙂 Ta beba sa sjajnim okicama je toliko toga uspjela 🥺
Često mi mama zna pričati o tome kako joj je bilo kad je mene rodila. 🙂
Naime, u to doba nisu mogli otkriti da bolujem od ove dijagnoze, staklene kosti, jer ultrazvuci nisu bili dovoljno napredni, a i moja dijagnoza je jako rijetka. 💔
Kaže da je taj dan došla u bolnicu sa bolovima, bio je 12 mjesec, jako hladno...
Trebala je roditi, nije ju bilo strah jer je već imala jedno dijete prije mene, moju sestru.
Znala je da treba roditi djevojčicu, ali nije znala kakvu...
Rodila me, normalne veličine i kilaže, ali s obzirom da nisu znali da imam krhke kosti, polomili su me tokom poroda.
Nisam mogla obje nogice micati i užasno sam plakala, valjda od bolova jer su mi obje noge polomili. 🙁
Mamu nisu htjeli preplašiti odmah već su me samo uzeli od nje, rekavši joj kratko da me moraju pregledati...
Rođena sam u Makedoniji, u glavnom gradu Skopje gdje medicina baš nije bila napredna i nisu mogli odmah otkriti što sa mnom nije uredu. U Makedoniji smo živjeli i tamo je cijela moja obitelj. Moj tata je tada radio u Hrvatskoj, ali samo sezonski.
Mama se brinula, nije znala o čemu je riječ.
Čekala je strpljivo doktora, a onda je konačno jedan doktor došao do mojih roditelja i rekao da su prvo sumnjali na distrofiju mišića jer nisam noge micala, ali kad su odradili rengen, shvatili su da su mi noge polomljene.
Vidjeli su kod pregleda još neke stvari i došli do zaključka da bolujem od krhkih kostiju - osteogenesis imperfecta, ali ne znaju koji tip dijagnoze jer trebam ić na daljnje istraživanje.
Doktor je tad preporučio mom ocu da ako može vodi me van Makedonije gdje mi se mogu pružiti bolji uvjeti.
Hrvatska je u to vrijeme bila puno naprednija i tu smo se obiteljski svi uputili jer je tata tad tamo i radio. 🙂
Mama s tatom me često vodila na kontrole kod doktora, tad sam dobila i točnu dijagnozu i terapiju koja mi je trebala olakšati život.
Moja borba je bila teška i još traje, ali nikad neću zaboravit kako je mojoj mami jedna doktorica jednom rekla:" vaše dijete je u tolikim bolovima nekad, ali kakav sjaj u očima ima!" 😊❤️ Mojoj mami je to dalo nadu da će ako ne bolje sutra, onda barem lakše sutra doći...
31 godina je prošla od tog događaja...
Danas kao roditelj mogu samo mojim roditeljima da kažem svaka čast.
Na čemu? Svemu.🥺
Ne mogu da zamislim koliko boli kada doktor dođe i kaže da nešto nije uredu s tvojim djetetom. Ne mogu da zamislim kakav te strah i briga kroz tijelo prođe...
Bog me s takvim stvarima nije iskušao, valjda je moja borba s mojom dijagnozom dovoljna, ali mogu samo da kažem roditeljima koji to prolaze svaka čast. 👏
Zaista evo ja kao roditelj sad, mojoj Nai želim samo najbolje i ako treba za to najbolje dajem sebe i idem preko sebe, uvijek ću, pa taman mi to bilo zadnje. Tako da ne mogu zamisliti što su moji roditelji sve prošli...
Hvala im na svemu, hvala mom pokojnom ocu💔 i hvala meni samoj jer da dođem do tu gdje jesam nisu samo moji roditelji zaslužni.
50 posto su moji roditelji, a 50 posto ja. 😊
I naravno, 100 posto dragi Bog. 🤲☪️
Hvala vam svima na čestitkama za danas. Najbolji ste... 🌷
P.S: ova slika je jednom prilikom u bolnici slikana, ja kao beba, sa dvije rukice u gipsu. 🙂 Ta beba sa sjajnim okicama je toliko toga uspjela 🥺
3 days ago
#Arbnora
Nema ljepšeg dana od ovog.
Na oko tako običan trenutak, a jedan od najvrijednijih. Na okupu smo, živi, zdravi... što će nam više?🥰 Kamo sreće da su naši najmiliji još blizu, ali biti će prilike i za to. A do tada, Bogu hvala na svemu što imam i više od toga mi ne treba. 🩷
P.S: buketić veći od mene skoro! 💐
Predivno miriši! 🥹
Pa, sretan mi rođendan, još jednom! 🎂✨️😍
Nema ljepšeg dana od ovog.
Na oko tako običan trenutak, a jedan od najvrijednijih. Na okupu smo, živi, zdravi... što će nam više?🥰 Kamo sreće da su naši najmiliji još blizu, ali biti će prilike i za to. A do tada, Bogu hvala na svemu što imam i više od toga mi ne treba. 🩷
P.S: buketić veći od mene skoro! 💐
Predivno miriši! 🥹
Pa, sretan mi rođendan, još jednom! 🎂✨️😍
3 days ago
#Arbnora
Hvala vam svima na predivnim čestitkama za rođendan! Baš ste me obradovali! Volim vas! 🥺🩷
Hvala vam svima na predivnim čestitkama za rođendan! Baš ste me obradovali! Volim vas! 🥺🩷
4 days ago
4 days ago
#Arbnora
Marina, razumijem da ti ovo možda zvuči kao podrška Naimu, ali upravo u ovakvim rečenicama najviše vidim ono o čemu stalno govorim: ableizam.😊
Ableizam nije samo ono otvoreno vrijeđanje tipa " ti ništa ne možeš". Postoji i ovaj poput tvog komentara, zamotani, koji izgleda kao briga, a zapravo kaže isto:
da osoba s invaliditetom bez tuđe pomoći ne vrijedi, ne može i ne postoji.😁
Kad napišeš da bi meni "bez Naima sve bilo jako teško" i da trebam "pregaziti ponos i uzdizati ga", ti zapravo radiš nekoliko stvari odjednom:
1. Brišeš sve što JA radim: moj rad, brigu, roditeljstvo, organizaciju, sadržaj koji stvaram
2. Svodiš me na potpuno ovisno biće, iako sama znaš da imam i asistenticu, prilagodbe, svoje sposobnosti, rutine.
3. Naima stavljaš u ulogu "heroja koji nosi 80% poslova", a mene u ulogu tereta kojem je glavni zadatak da bude beskrajno zahvalan što ga netko uopće trpi, poništavajući moj trud i vrijednost ujedno.
To je definicija ableizma:
kad se od osobe s invaliditetom očekuje da prizna vlastitu "bezvrijednost" i stalno naglašava koliko je ovisna o drugima.👩🦽
Naravno da mi Naim pomaže: kao što u svakoj vezi ljudi jedni drugima pomažu.🥰
Netko kuha, netko vozi, netko više radi, netko više brine oko papira, djece, kuće…
To se zove međusobna ovisnost, a ne "ti bez njega ne bi bila ništa".
✨️ Razlika je ogromna:
➡️ Pomoć u vezi = normalna, zdrava stvar između dvoje odraslih ljudi.
➡️ Ableistički narativ = " ti ništa ne bi mogla, bez njega nema te” + “moraš ubiti svoj ponos i stalno ga slaviti”.
Tako se meni oduzima subjektivnost: kao da ja nisam osoba koja isto vuče, planira, donosi odluke, radi, nosi emocije cijele obitelji, nego samo netko koga drugi nose kroz život.😊
🩷 Također... još jedna stvar: nije internet taj koji treba suditi jesam li ja Naima dovoljno pohvalila.
Ja jako dobro znam koliko mi znači i koliko toga radi. To ne moram dokazivati komentarima da bih ispala "dobra žena s invaliditetom".😄
Zato ovakve poruke nisu bezazlene. One hrane sliku da je osoba s invaliditetom "vječni projekt spašavanja", a partner svetac koji sve nosi.
To kasnije utječe i na to kako nas gledaju institucije, obitelj, društvo: kao teret, a ne kao ravnopravne odrasle ljude.
Naim je moj partner, a ne moj skrbnik.
Ja sam osoba, a ne njegov projekt.👩🦽
I baš tu, između te dvije rečenice, leži razlika između podrške i ableizma.😘
I za kraj,
hvala ti na komentaru, ali ableiste ne držim u pravom životu, pa tako i na stranici.
Svako dobro ti želim!
Marina, razumijem da ti ovo možda zvuči kao podrška Naimu, ali upravo u ovakvim rečenicama najviše vidim ono o čemu stalno govorim: ableizam.😊
Ableizam nije samo ono otvoreno vrijeđanje tipa " ti ništa ne možeš". Postoji i ovaj poput tvog komentara, zamotani, koji izgleda kao briga, a zapravo kaže isto:
da osoba s invaliditetom bez tuđe pomoći ne vrijedi, ne može i ne postoji.😁
Kad napišeš da bi meni "bez Naima sve bilo jako teško" i da trebam "pregaziti ponos i uzdizati ga", ti zapravo radiš nekoliko stvari odjednom:
1. Brišeš sve što JA radim: moj rad, brigu, roditeljstvo, organizaciju, sadržaj koji stvaram
2. Svodiš me na potpuno ovisno biće, iako sama znaš da imam i asistenticu, prilagodbe, svoje sposobnosti, rutine.
3. Naima stavljaš u ulogu "heroja koji nosi 80% poslova", a mene u ulogu tereta kojem je glavni zadatak da bude beskrajno zahvalan što ga netko uopće trpi, poništavajući moj trud i vrijednost ujedno.
To je definicija ableizma:
kad se od osobe s invaliditetom očekuje da prizna vlastitu "bezvrijednost" i stalno naglašava koliko je ovisna o drugima.👩🦽
Naravno da mi Naim pomaže: kao što u svakoj vezi ljudi jedni drugima pomažu.🥰
Netko kuha, netko vozi, netko više radi, netko više brine oko papira, djece, kuće…
To se zove međusobna ovisnost, a ne "ti bez njega ne bi bila ništa".
✨️ Razlika je ogromna:
➡️ Pomoć u vezi = normalna, zdrava stvar između dvoje odraslih ljudi.
➡️ Ableistički narativ = " ti ništa ne bi mogla, bez njega nema te” + “moraš ubiti svoj ponos i stalno ga slaviti”.
Tako se meni oduzima subjektivnost: kao da ja nisam osoba koja isto vuče, planira, donosi odluke, radi, nosi emocije cijele obitelji, nego samo netko koga drugi nose kroz život.😊
🩷 Također... još jedna stvar: nije internet taj koji treba suditi jesam li ja Naima dovoljno pohvalila.
Ja jako dobro znam koliko mi znači i koliko toga radi. To ne moram dokazivati komentarima da bih ispala "dobra žena s invaliditetom".😄
Zato ovakve poruke nisu bezazlene. One hrane sliku da je osoba s invaliditetom "vječni projekt spašavanja", a partner svetac koji sve nosi.
To kasnije utječe i na to kako nas gledaju institucije, obitelj, društvo: kao teret, a ne kao ravnopravne odrasle ljude.
Naim je moj partner, a ne moj skrbnik.
Ja sam osoba, a ne njegov projekt.👩🦽
I baš tu, između te dvije rečenice, leži razlika između podrške i ableizma.😘
I za kraj,
hvala ti na komentaru, ali ableiste ne držim u pravom životu, pa tako i na stranici.
Svako dobro ti želim!
6 days ago
#Arbnora
Nekad pomislim da je svijet prevelik, i da mene ima premalo.
Ali onda me tvoje male ruke uzmu za lice… i sve stane.
U tvom pogledu vidim sve ono što želim biti:
mirnija, hrabrija, bolja.
I svaki put kad te pogledam,
shvatim da ti možda učiš od mene,
ali ja rastem zbog tebe.
Ne treba nama puno da budemo sretne.
Samo ti, ja, jedan zagrljaj
i ovaj naš mali svijet koji gradimo iz dana u dan.
Ti si moje podsjećanje da ljubav nije visina, snaga ni korak,
nego toplina, dodir i način na koji se dvije duše prepoznaju.
I ako postoji nešto što želim da poneseš kroz život,
onda je to ovo:
da si ti moj najljepši razlog da vjerujem u dobro.
I da ćeš uvijek imati dom: tu, u mojim rukama,
pa makar bile male, ali najiskrenije.
❤️
Nekad pomislim da je svijet prevelik, i da mene ima premalo.
Ali onda me tvoje male ruke uzmu za lice… i sve stane.
U tvom pogledu vidim sve ono što želim biti:
mirnija, hrabrija, bolja.
I svaki put kad te pogledam,
shvatim da ti možda učiš od mene,
ali ja rastem zbog tebe.
Ne treba nama puno da budemo sretne.
Samo ti, ja, jedan zagrljaj
i ovaj naš mali svijet koji gradimo iz dana u dan.
Ti si moje podsjećanje da ljubav nije visina, snaga ni korak,
nego toplina, dodir i način na koji se dvije duše prepoznaju.
I ako postoji nešto što želim da poneseš kroz život,
onda je to ovo:
da si ti moj najljepši razlog da vjerujem u dobro.
I da ćeš uvijek imati dom: tu, u mojim rukama,
pa makar bile male, ali najiskrenije.
❤️
6 days ago
(E)
#Arbnora
Eto me! 🥰
Malo sam se smrznula, ali ooodlično je prošlo!
Dobila sam dosta savjeta gdje se mogu dalje javiti za praksu i općenito to što tražim, u skladu sa onim koliko fizički mogu, s obzirom da se noga oporavlja i dalje i moja snaga nije velika općenito.
Neki od savjeta su hoteli, recepcije, itd. Pa ćemo vidjeti gdje bi mogla pokušati. Također sam upisana u jednu listu gdje se poslovi traže sa praksom koja meni nedostaje i naravno, moram ja također dalje tražiti i sama. Nije lak zalogaj pronaći ono što želim, s obzirom na moj život i mogućnosti zdravstvene, već se duže vrijeme mučim s tim, ali biti će!
Influencing će biti tada još bolji, snimanje još jače, jer ću se kretati više zbog odobrenja sati vožnjom kombijem od države pa ću vam biti korisnija u snimanju i pokazivanju i svemu što mislim da je korisno za osobe s invaliditetom. 👩🦽
Moj put je tek počeo i jedva čekam da ga gledate!❤️ Hvala vam na podršci! 🥰
Eto me! 🥰
Malo sam se smrznula, ali ooodlično je prošlo!
Dobila sam dosta savjeta gdje se mogu dalje javiti za praksu i općenito to što tražim, u skladu sa onim koliko fizički mogu, s obzirom da se noga oporavlja i dalje i moja snaga nije velika općenito.
Neki od savjeta su hoteli, recepcije, itd. Pa ćemo vidjeti gdje bi mogla pokušati. Također sam upisana u jednu listu gdje se poslovi traže sa praksom koja meni nedostaje i naravno, moram ja također dalje tražiti i sama. Nije lak zalogaj pronaći ono što želim, s obzirom na moj život i mogućnosti zdravstvene, već se duže vrijeme mučim s tim, ali biti će!
Influencing će biti tada još bolji, snimanje još jače, jer ću se kretati više zbog odobrenja sati vožnjom kombijem od države pa ću vam biti korisnija u snimanju i pokazivanju i svemu što mislim da je korisno za osobe s invaliditetom. 👩🦽
Moj put je tek počeo i jedva čekam da ga gledate!❤️ Hvala vam na podršci! 🥰
