#Arbnora
Sjedim neku večer...gledam ovu sliku dok je Naia bila beba...i obuzele su me emocije, rasplakala sam se.❤️‍🩹
Naiu sam sa nekoliko mjeseci života, nakon njenog rođenja, dala mojoj mami na brigu, dok se ja nisam oporavila od iznenadne operacije lijeve noge, koja se zakomplicirala nakon carskog reza. 🥺
Svoju bebu nisam vidjela, zagrlila, pomirisala mjesecima jer sam ležala u krevetu nepokretna.
Naim je radio pa brigu oko nje nije mogao preuzeti dok se ja oporavljam, a da je ostavio posao i brinuo o bebi, pomoć nikakvu nismo dobili.
Od porodiljnog ne bi s jednom plaćom uspjeli.
Svekrva ili neko drugi na duže vrijeme nisu mogli doći oko bebe pomoći jer je moj oporavak, s ovim stanjem, bio neizvjestan vremenski.
Asistenti su vremenski bili ograničeno dosta, a vrtić i ostalo se čekalo predugo na red, a moje stanje je bilo hitno.
Noga mi je bila na dodir sve više otečena i bolna.
Naia je bila beba koja je bila ovisna o tuđoj njezi, a ja je u tom trenutku nisam mogla pružiti.
Što se dogodilo točno?🥺
Nakon carskog reza, počela sam osjećati veliku bol na lijevoj nozi gdje sam imala šipke na bedrenoj kosti. Šipke su se od tereta trudnoće rasklimale i morale su van.
Doktori su rekli da prije bilokakve druge operacije, od carskog reza mora proći barem 3 mjeseca, a toliko je moja mama mogla ostati jer je došla bila pomoći nam. U ta 3 mjeseca čekanja, živjela sam na tabletama protiv bolova i imala hrpu neprospavanih noći.
Nakon 3 mjeseca je majka otišla kući jer duže od obaveza nije mogla ostati, bližio se termin moje operacije lijeve noge i preuzela je Naiu u Hrvatsku kad je krenuo oporavak moj nakon operacije.
Taj period mi je bio jako težak i usamljen.
Umjesto da sam hranila i uspavljivala svoju bebu, ja sam gledala ranu na nozi koja je bila velika preko cijele bedrene kosti.
Umjesto da sam ljubila moje pile, ja sam imala neprospavane noći od bolova. Nisam bila sposobna ni do wc-a ići bez Naimove pomoći.
Umjesto da sam slikala i mazila moju sreću, ja sam gledala slike rendgena da li se kost moja oporavlja...
Da nije bilo moje majke, ne znam kako bi taj period izdržali. Moja mama je Naiu pazila kao da je njena i na tome sam joj vječno zahvalna.
Naia je ukrasila svojim osmjehom dedinu kuću, punu ljubavi.⚘️
Moja noga se nakon par mjeseci počela donekle oporavljati, vodila sam još godinama kasnije bitku s njom, ali moja najteža bitka nije moje stanje bilo već udaljenost od moje Naie.
To je moje srce jedva podnijelo.💔
Ali...živ čovjek sve izdrži. Na sve se navikne kad mora.
Naia, srećom, taj period ne pamti, ali ja pamtim...
Ja sam ta koja ju je jedva rodila i onda morala biti odvojena od nje zbog dijagnoze koja mi je opet pokazala zube...
Drago mi je da je ovo samo još jedna teška uspomena koje se prisjećam, a ne više moja realnost koju proživljavam.
Volim te, Naia.🌸 Izdržale smo. 🍀

Ovo je za neverovati 🙈 pamtimo i mi da su bebe "tog uzrasta dosadne i samo placu"🐍🤡

Pamtimo i da ju je Naim jedva nagovorio da ode s njim na aerodrom po malu jer se gospođa htjela odmoriti od nerada dok mala ne dodje 😅