#Arbnora
Dobila sam ovu sliku neki dan u inbox.
Kaže žena netko njen je podijelio kao uspomenu na Facebooku i prepoznala da je to moj pokojni tata... 🥺
Svaki put kad mi se ovako javljate sa pričama o njemu ili slikama, rasplačem se i naježim jer znam koliko je volio svoj posao. Bio je slastičar po struci. Volio je djecu uveseljavati, toliko je često besplatno davao sladoled onima koji nisu mogli priuštiti, samo mu je osmijeh na lice djece bio bitan... ❤️‍🩹
Počeo je rano raditi, od svoje 15-te godine, na biciklu, kasnije skuteru, pa motoru i onda autu.
Vozio je u svakakvim uvjetima, prolazio i razne životne izazove, ali nikad nije skidao osmijeh sa lica. Bio je veliki pozitivac i ljudi su to osjetili.
Uvijek bi govorio: osmijeh ne košta ništa, a može značiti puno. 😊
Umro je od raka pluća koji mu je prekasno otkriven. Umro je u najvećim bolovima i agoniji kome nikome ne bi poželjela. Par mjeseci prije nego li je postao nepokretan i ovisan o brizi moje mame, hitna pomoć je dolazila stalno davati mu morfijum. Pred kraj... nije ni on djelovao.
Imao je samo 56 godina i moju Naiu nije uspio ni upoznati, ali je barem čuo da sam trudna, a nedugo nakon njegove smrti, Naia se rodila.🌸
Bio je uvijek ponosan na mene i zabrinut. Stalno me pripremao za svijet vani i govorio da zdrava glava na ramenima nema cijenu. Bio je mudar i jako pametan.
S njim si mogao o svemu pričati, ali najljepše što je u sebi posjedovao je tu pozitivnu energiju. Nisi mogao pored njega biti bez da te nasmije ili da se šali. Ovo će vam potvrditi svi koji su ga poznavali. ☀️
Svima koji imate slične slike ili priče o njemu, uvijek mi možete poslati u inbox. Na tren dobijem osjećaj da je i dalje živ.🥺🩷