#Arbnora
Rodila ju je tišina,
u sobi gdje su šaptali doktori,
gdje su strepnje bile glasnije od riječi,
a nada - tanka nit u majčinim prstima.
Tijelo slomljivo kao porculan,
ali duša - vatra koja ne zna sagorjeti.
Svijet je majku gledao sumnjom,
a majka je gledala u svoje
dijete, vjerom jačom od svih prognoza.
Nije ju nosila samo u trbuhu,
već godinama - na umornim rukama,
u mislima opterecenim,
u borbama s pogledima koji nisu razumjeli
da slabost u kostima ne znači slabost u srcu.
Djevojčica je rasla kao pjesma puna rime,
uklopiva, svoja, mir u tišini.
I svaki korak što joj majka
nije mogla učiniti -
majka je poklonila njoj da može.
Jer to dijete nije samo čudo života,
već dokaz da ljubav ponekad mora boljeti
da bi živjela.♥️
Rodila ju je tišina,
u sobi gdje su šaptali doktori,
gdje su strepnje bile glasnije od riječi,
a nada - tanka nit u majčinim prstima.
Tijelo slomljivo kao porculan,
ali duša - vatra koja ne zna sagorjeti.
Svijet je majku gledao sumnjom,
a majka je gledala u svoje
dijete, vjerom jačom od svih prognoza.
Nije ju nosila samo u trbuhu,
već godinama - na umornim rukama,
u mislima opterecenim,
u borbama s pogledima koji nisu razumjeli
da slabost u kostima ne znači slabost u srcu.
Djevojčica je rasla kao pjesma puna rime,
uklopiva, svoja, mir u tišini.
I svaki korak što joj majka
nije mogla učiniti -
majka je poklonila njoj da može.
Jer to dijete nije samo čudo života,
već dokaz da ljubav ponekad mora boljeti
da bi živjela.♥️
1 hr ago