#Arbnora
Kada sam bila dijete, bila sam često u bolnici.
Nekada bi ležala mjesecima u bolnici pa bi rekla da mi je bolnica drugi dom. 😊
U djetinjstvu imam više uspomena iz bolnice nego li iz škole ili nekih drugih događaja. Tako sam se danas sjetila ovog događaja koji ću vam prepričati. 🩷
Imala sam možda najviše 8 godina. Ne držite me za riječ.
Ležala sam u bolnici i jedna doktorica je rekla da dolazi njena prijateljica iz Njemačke i želi nekoliko djece obradovati poklonima.
Prišla mi je starija gospođa i pitala me:,, što želiš da ti poklonim?" , a ja sam kao iz topa joj rekla: ,, invalidska kolica sa zmajevima na kotačima 👩🦽🐍 ".
Tada sam imala još uvijek dječja kolica gdje su me drugi gurali jer su mi ruke bile slabe da se sama guram, ali sam poskrivečki se nadala da ću dobiti svoja invalidska kolica.
Ja nisam tražila igračke, nisam tražila slatkiše nego invalidska kolica da budem pokretna kao i druga djeca.. 🥺
Nakon nekoliko dana, stiglo mi je velikim kombijem invalidska kolica, brdo igračaka i slatkiši. 😊
Invalidska kolica koja sam dobila sam koristila do svoje 15 godine starosti. Obožavala sam ta kolica i bila su toliko snažna da sam ih nazvala: ,, fighter ". Emotivno sam bila jako vezana za njih jer su sa mnom prošla moje djetinjstvo i pubertetsko razdoblje. Toliko sam ih koristila da sam ih vozala dok se nisu raspala, a onda sam ih kad su već bila u raspadnom stanju, spremila kao uspomenu u podrum.🌸
Fighter je bio neslomljiv. 💪
Godine su prošle, a meni je gospođa iz Njemačke koja me obradovala kao dijete ostala u glavi kao idol. 🥺
Toliko sam joj se divila da sam odlučila uvijek djecu u bolnici ili generalno bolesnu djecu obradovati, u skladu sa svojim mogućnostima.
Možda nemam velike mogućnosti uvijek, ali svako moje darovanje i donacije koje sam radila privatno, bile su oko djece jer jednom sam i ja bila to dijete u bolnici koje je netko obradovao. 😇
🩷
Kada sam bila dijete, bila sam često u bolnici.
Nekada bi ležala mjesecima u bolnici pa bi rekla da mi je bolnica drugi dom. 😊
U djetinjstvu imam više uspomena iz bolnice nego li iz škole ili nekih drugih događaja. Tako sam se danas sjetila ovog događaja koji ću vam prepričati. 🩷
Imala sam možda najviše 8 godina. Ne držite me za riječ.
Ležala sam u bolnici i jedna doktorica je rekla da dolazi njena prijateljica iz Njemačke i želi nekoliko djece obradovati poklonima.
Prišla mi je starija gospođa i pitala me:,, što želiš da ti poklonim?" , a ja sam kao iz topa joj rekla: ,, invalidska kolica sa zmajevima na kotačima 👩🦽🐍 ".
Tada sam imala još uvijek dječja kolica gdje su me drugi gurali jer su mi ruke bile slabe da se sama guram, ali sam poskrivečki se nadala da ću dobiti svoja invalidska kolica.
Ja nisam tražila igračke, nisam tražila slatkiše nego invalidska kolica da budem pokretna kao i druga djeca.. 🥺
Nakon nekoliko dana, stiglo mi je velikim kombijem invalidska kolica, brdo igračaka i slatkiši. 😊
Invalidska kolica koja sam dobila sam koristila do svoje 15 godine starosti. Obožavala sam ta kolica i bila su toliko snažna da sam ih nazvala: ,, fighter ". Emotivno sam bila jako vezana za njih jer su sa mnom prošla moje djetinjstvo i pubertetsko razdoblje. Toliko sam ih koristila da sam ih vozala dok se nisu raspala, a onda sam ih kad su već bila u raspadnom stanju, spremila kao uspomenu u podrum.🌸
Fighter je bio neslomljiv. 💪
Godine su prošle, a meni je gospođa iz Njemačke koja me obradovala kao dijete ostala u glavi kao idol. 🥺
Toliko sam joj se divila da sam odlučila uvijek djecu u bolnici ili generalno bolesnu djecu obradovati, u skladu sa svojim mogućnostima.
Možda nemam velike mogućnosti uvijek, ali svako moje darovanje i donacije koje sam radila privatno, bile su oko djece jer jednom sam i ja bila to dijete u bolnici koje je netko obradovao. 😇
🩷
2 hr ago