#Arbnora
Postoji jedno mjesto u našem stanu koje mnogi ljudi vjerojatno vide samo kao običnu kuhinju. Radna ploča, ormarići, pećnica, sudoper. Ništa posebno. Ali meni je to jedno od najvažnijih mjesta u cijelom domu. ❤️
Moja kuhinja nije samo kuhinja. Ona je za mene sloboda, mogućnost i dokaz da i iz invalidskih kolica mogu stvarati, brinuti za svoju obitelj i sudjelovati u svakodnevnim trenucima koje mnogi uzimaju zdravo za gotovo. 👩‍🦽👩‍🍳🥣
Istina je da kuhanje za mene nije uvijek jednostavno. Postoje dani kada se probudim umorna, kada me bole leđa, vrat, ruke ili cijelo tijelo i kada mi se čini da nemam dovoljno energije ni za najjednostavnije stvari. Ponekad moram uzeti tabletu protiv bolova, ponekad stati usred kuhanja i odmoriti, a ponekad ne mogu napraviti sve sama. I znate što? To je u redu. 😊
Dugo sam mislila da nešto vrijedi samo ako ga odradimo savršeno. Danas znam da nije tako. Vrijednost nije u savršenstvu nego u pokušaju. U tome da ustaneš i pokušaš čak i onda kada ti je teško. Nekada je to cijeli ručak, nekada jednostavna tjestenina, juha ili sendvič. A nekada je najveća pobjeda samo doći do kuhinje i pokušati. 🩷
Sjećam se jednog dana kada sam odlučila napraviti kruh po prvi put. Bila sam uvjerena da će ispasti savršen, a onda sam predugo ga ostavila peći i nekoliko minuta kasnije iz kuhinje se počeo širiti miris koji definitivno nije bio dio recepta. 😂 Otvorila sam pećnicu i dočekalo me nešto što je više podsjećalo na ugljen nego na kruh. 😃 U tom trenutku bila sam razočarana, ali danas mi je ta uspomena draga jer me podsjeća da nitko ne nauči nešto bez pogrešaka!
Ipak, unatoč izgorenom kruhu, nisam odustala potpuno. Sutradan sam napravila pogaču i ispala je super. 🍞
Danas kada gledam svoju Naiu i Naima kako sjede za stolom i jedu nešto što sam pripremila svojim rukama, osjećam zahvalnost koju je teško opisati riječima. Ne zato što je hrana savršena, nego zato što znam koliko mi znači što uopće imam priliku to učiniti. Što imam kuhinju prilagođenu meni. Što mogu sudjelovati. Što mogu dati dio sebe kroz nešto tako jednostavno kao što je obrok.
Zahvalna sam za dane kada mogu napraviti cijeli ručak, ali jednako sam zahvalna i za dane kada mogu napraviti samo nešto malo. Jer sam s vremenom naučila jednu važnu lekciju: ne moramo svaki dan dati 100%, ne moramo svaki dan pobijediti sve prepreke i ne moramo svaki dan biti jaki.
Ponekad je dovoljno dati onoliko koliko možemo. Ponekad je dovoljno pokušati. Ponekad je dovoljno ne odustati od sebe. Život nije natjecanje u savršenstvu.
Život se sastoji od malih pobjeda koje često nitko osim nas samih ne vidi. A jedna od mojih najdražih malih pobjeda je svaki put kada sjednem u svoju kuhinju, pripremim nešto za svoju obitelj i pomislim: ,, Možda nije savršeno, ali napravila sam najbolje što sam danas mogla."
I to je više nego dovoljno! 🫶🌞🌻

Hahah nema Videa više punog laprdanja? Samo slike sa patetikom, gdje zapelo smrduljo? 😉🤣