Ponekad se sjetim koliko mi zapravo znače ovakvi trenuci. ❤️ Pripremiti punjene paprike za svoju obitelj možda nekome izgleda kao sasvim obična stvar, ali meni je to puno više od ručka.
Kuhanje iz invalidskih kolica traži prilagodbu, strpljenje i trud. Nije uvijek jednostavno, pogotovo kada se umoru i bolovima pridruže dani u kojima nemam puno snage. Ali baš zato svaki put kada uspijem napraviti nešto fino za svoje najmilije, osjetim poseban ponos i zahvalnost. 🥹
Naučila sam da ne moramo sve moći, niti sve napraviti savršeno. Važno je pokušavati, pronaći svoj način i ne odustajati od onoga što nas veseli. A ako neki dan možemo napraviti samo malo, i to malo vrijedi. Ne trebamo se iscrpljivati da bismo dokazali svoju vrijednost.👩‍🦽
Danas, kada pogledam ove fotografije, najviše sam zahvalna što mogu stvarati takve male trenutke za svoju obitelj. Jer sreća nije uvijek u velikim stvarima. Ponekad je u mirisu domaće hrane, punom tanjuru i spoznaji da si, unatoč preprekama, dao najbolje od sebe. ❤️🍽️🌷