Naia je dobila zadatak u kojem je trebala imenovati sličice, dodati im odgovarajući član na njemačkom jeziku i obojiti ih bojom koja pripada tom članu. 😊
Među sličicama se našla crkva, ali džamije nije bilo. I baš nam je taj mali zadatak otvorio jednu važnu temu. ❤️
Naia me često pita hoćemo li slaviti Božić ili hoće li joj Djed Božićnjak donijeti poklon. Kroz takva pitanja razgovaramo o razlikama između kršćanske i muslimanske vjere, jer smo mi muslimani. Učim je o našoj vjeri, ali i da poštuje druge, jer prije svega smo svi ljudi.🎄🎁
A onda sam pogledala njezin zadatak i pomislila kako je lijepo da djeca uče o svijetu oko sebe, ali i koliko je važno da se u tom svijetu mogu prepoznati. Na papiru je bilo mjesta za crkvu, ali ne i za džamiju. Zato sam ja uzela olovku i nacrtala džamiju pored crkve, a Naia ju je obojala. 🤲☪️🥹❤️
Možda je nekome to samo dječji crtež, ali meni je to bila prilika da je naučim nečemu važnom: ne moramo izbaciti tuđe da bismo napravili mjesto za svoje. Možemo učiti o drugima, poštovati njihove običaje i vjeru, a istovremeno s ljubavlju njegovati svoje.
I zato, kada u zadatku, knjizi ili slikovnici ne vidite nešto što predstavlja vaše, ne morate to prihvatiti kao da za njega nema mjesta. Ponekad je dovoljno uzeti olovku i dodati ono što nedostaje. Ne da bismo umanjili važnost drugih, nego da bismo pokazali da i mi pripadamo. 🥰
Učimo djecu da poštuju tuđe, vole svoje i nikada ne misle da zbog svoje različitosti vrijede manje. Jer različitost ne bi trebala biti razlog za udaljavanje, nego prilika da jedni od drugih učimo. 🌷