Često me ljudi pitaju zašto kažem: „Idem se prošetati.” Zašto kažem: „Hodala sam tri sata.” Ili zašto se nasmijem i kažem: „Nemoj me tjerati da idem pješice.” A onda shvatim da oni ne pitaju zbog mojih riječi, nego zato što vide moja invalidska kolica.👩‍🦽
Istina je da moje riječi nisu pogreška. One su uspomena na moje djetinjstvo. Moji roditelji nikada me nisu odgajali kao „onu koja ne može”. Odgajali su me kao svoje dijete, jednako kao moje tri zdrave sestre. U našoj kući nije bilo sažaljenja ni etiketa, nego ljubavi, podrške i odrastanja u kojem moja dijagnoza nikada nije bila važnija od mene same. 🩷
Zato i danas moja mama ponekad kaže: „Nora će sama sebi uzeti s police”, pa tek nakon sekunde shvati da je nešto previsoko za mene. Ne zato što je zaboravila moja kolica, nego zato što ih u tom trenutku njezino srce uopće ne vidi. A moje sestre bez razmišljanja kažu: „Idem se s Norom prošetati.” Nikada ne kažu: „Idem gurati Noru.” Jer za njih ja nisam moja dijagnoza. Ja sam njihova sestra. 🥹❤️
Možda će nekome biti čudno što kažem da sam hodala do nekog mjesta, a zapravo sam se vozila u kolicima. Ali u mojoj glavi ja doista hodam. Slobodno, neometano, bez boli i ograničenja. Toliko sam odrasla okružena ljubavlju koja nije pravila razliku da svoju različitost ponekad primijetim tek kada se pogledam u ogledalo. I mislim da je to jedan od najvećih darova koje roditelji mogu dati svom djetetu: da ga ne odgajaju prema njegovim ograničenjima, nego prema njegovoj vrijednosti. 🫶
Jer nije najveća pobjeda kada dijete nauči živjeti bez ograničenja, nego kada nauči da ograničenja ne određuju koliko vrijedi, koliko smije sanjati i koliko ljubavi zaslužuje. Postoje ljudi koji hodaju cijeli život, a nikada ne osjete slobodu. A postoje oni koji se voze u kolicima, ali su odgojeni tako da nikada ne povjeruju da su manje vrijedni zbog toga.
Možda moje noge ne hodaju onako kako hodaju noge drugih ljudi. Ali zahvaljujući mojim roditeljima, moja duša nikada nije naučila da mora živjeti unutar tuđih predodžbi o tome što mogu, a što ne mogu. Možda moje noge ne hodaju, ali zahvaljujući ljubavi kojom sam odgojena, moje srce nikada nije prestalo sanjati. 🩷