#Arbnora
Kad se sjetim našeg početka u Njemačkoj...puzala sam po stepenicama mjesecima dok nismo došli do stanova za osoba s invaliditetom...jedva smo stan opremili, imali smo jedva za osnovne stvari, Naim je radio za život, a ja sam primala samo osobnu invalidninu jer nisam mogla raditi. Neku drugu vrstu pomoći nismo imali i bili smo sami...Sami u tuđoj državi, bez igdje ikoga svog, bez znanje jezika... sve ispočetka, a zdravlje ti nije najbolje.
I onda vrijeme prođe, čovjek očvrsne, izbori se nekako i dođe do ovakvog ugođaja. Lampice, svjetlost, fina večera, stan sa liftom, nema više navlačenja po stepenicama, obitelj i Vi, moji pratitelji... Vi koji ste mi podrska u svemu i koji uvijek navijate za mene...Hvala vam na svemu dobrome i želim vam ovakvu ljepotu, pa i više od ovoga, od srca.
Laku noć. ♥️

Što bi to trebalo značiti ? Koga briga! I drugi ljudi se bore u životu i za život a ti si dobila sve na pladnju prošnjom i cicanjem ljudi i države. Ili je ovo uvod za daljnje moljakanje . Daj više začepi.