Ponekad se čovjek toliko izgubi u svemu što proživljava da više ni sam ne prepoznaje sebe. Izgubi svoj sjaj, volju, osmijeh, pa čak i osjećaj za ono što ga je nekada činilo sretnim. Dani prolaze, obaveze se nižu, a negdje usput zaboravimo stati i pitati se kako smo zapravo.
Ali zanimljivo je kako nas život ponekad baš onda kada dotaknemo dno počne učiti da se ponovno sastavljamo. Ne odjednom i ne preko noći, nego kroz male stvari. Jednu mirnu kavu, razgovor s dragom osobom, nekoliko toplih zraka sunca ili trenutak u kojem shvatimo da nam je ipak lijepo.
Možda ne možemo uvijek vratiti staru verziju sebe, ali možemo upoznati neku novu. Onu koja je prošla puno toga, koja nosi svoje ožiljke, ali još uvijek zna pronaći razlog za osmijeh.
I zato se nemojte bojati ako ste se malo izgubili. Niste nestali. Ponekad samo trebate vremena, nježnosti i malo topline da se ponovno pronađete. 👩‍🦽🌷❤️