4 months ago
(E)
#Arbnora
Samostalno u ovom životu nisam nikad hodala, trčala, plesala ili skakutala. 👩🦽 Sudbina me takva zadesila da od rođenja znam samo za invalidska kolica i da moje ruke poznaju točkove, ali noge ne znaju za tlo.
Nisam nikad žalila zbog toga jer ne možeš nikada žaliti nešto što nisi nikad ni osjetio i imao. No, unatoč tome što nisam dobila korake u ovom životu, dobila sam tebe, zdravu Naia. Dao mi je dragi Bog da te gledam kako radiš sve ono što ja ne mogu i nisam mogla . Uvijek gledam tvoje lice dok hodaš i veselo trčkaraš, plešeš ili skakućeš i radiš to s tako puno života i veselja, da vjeruj mi, osjećam se kao da i ja proživljavam sve to koliko je lijepo. 🥺 Tvoja radost je i moja radost. Tvoje korake, plesne pokrete i zaigrane skakutaje ja u srcu osjećam kao da su moji koliko me raduje što si slobodna i bezbrižna. Nema straha, ljubavi... nema okova, nema bolova - ništa Naia! Kako li si samo blagoslovljena, a i ja jer imam prilike promatrati to.
Ja koja korake nisam imala, pružila sam nekome priliku da ima. Pružila sam tebi Naia. ☺️ Puno trči, puno hodaj i ne okreći se. Uvijek tako s osmjehom i veseljem, baš kao sada što te promatram i za tebe navijam. ❤️
Samostalno u ovom životu nisam nikad hodala, trčala, plesala ili skakutala. 👩🦽 Sudbina me takva zadesila da od rođenja znam samo za invalidska kolica i da moje ruke poznaju točkove, ali noge ne znaju za tlo.
Nisam nikad žalila zbog toga jer ne možeš nikada žaliti nešto što nisi nikad ni osjetio i imao. No, unatoč tome što nisam dobila korake u ovom životu, dobila sam tebe, zdravu Naia. Dao mi je dragi Bog da te gledam kako radiš sve ono što ja ne mogu i nisam mogla . Uvijek gledam tvoje lice dok hodaš i veselo trčkaraš, plešeš ili skakućeš i radiš to s tako puno života i veselja, da vjeruj mi, osjećam se kao da i ja proživljavam sve to koliko je lijepo. 🥺 Tvoja radost je i moja radost. Tvoje korake, plesne pokrete i zaigrane skakutaje ja u srcu osjećam kao da su moji koliko me raduje što si slobodna i bezbrižna. Nema straha, ljubavi... nema okova, nema bolova - ništa Naia! Kako li si samo blagoslovljena, a i ja jer imam prilike promatrati to.
Ja koja korake nisam imala, pružila sam nekome priliku da ima. Pružila sam tebi Naia. ☺️ Puno trči, puno hodaj i ne okreći se. Uvijek tako s osmjehom i veseljem, baš kao sada što te promatram i za tebe navijam. ❤️
Znala je hodati sa hodalicom prije tako da nije istina da njezine noge poznaju samo kolica. Ostatak teksta je opet uzdizanje sebe do statusa nekakve heroine.
4 months ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication