Logo
CarboNora Bambucci
#Arbnora
Htjela bi se nadovezati na prethodni video koji sam snimila vezano za zasicenje oko prehrane i samog procesa gubitka kilograma, kako mi to teško psihički pada i da imam potrebe odustati. Uglavnom, želim nadodati da ne odustajem, iako imam potrebu da odustanem.🥹
Platila sam upravo mentoricu za još 2 mjeseca i gurat ću dalje. Učinit ću to samo iz jednog razloga. Nije zbog mog djeteta ili izgleda (dugotrajni gubitak kilograma ne uspjeva zbog drugih ili samo izgleda ) već jer se fizički doista osjećam bolje i odgovara mi. Taj osjećaj mi godi i ne želim sav trud do sad baciti u vodu. No, psihički je teško. Neću lagati, ali najteže je mijenjati sebe i svoje navike, pogotovo ako je ovo bitka s kojom se borim otkako sam dijete bila.🥺
Ja sam veliki gurman. Volim grickalice, slastice. Donose mi zadovoljstvo u smislu okusa, ali i veselje. Neki npr vole cigarete. Ja hranu. 🙂
Odrasla sam u obitelji gdje se uvijek fino kuhalo i svi su voljeli jesti, tako da je i to jedan od razloga. Eh sad, kad si osoba s invaliditetom i ne krećeš se, to je problem malo veći jer se sve za tebe primi. Naravno, svačiji metabolizam je različit, ali sve u svemu, prehrana je jako važna, čak i najvažnija rekla bih. Što se mene tiče, odgovara mi ovaj način prehrane. Nisam gladna. Plan je dobar i ima svega te doista ništa nije bljutavo. Ali naravno, nije isto kao kad si slobodan i možeš jesti sve koliko želiš i kako želiš. Jelovnik koji ja imam je dosta različit naspram prije što sam jela i traži organizaciju da se sve pripremi. Ali mogu ja to i ne želim odustati. Želim se naviknuti na ovo jer tijelu odgovara i to još nisam do sad nikad uspjela. Prije bi fizički u dijetama bila gladna, nervozna, a sada toga nema. Sita sam i zaodovljna. Ali sam psihički na rubu. Valjda jer tek sad shvaćam da ovo traje i da nema nazad pa to treba prihvatiti.☺️

💡Sve u svemu, želim završiti ovu objavu sa još nečim što usko povezujete uz gubitak kilograma kod mene: dakle, proces gubitka kilograma kojem težim nema nikakve veze sa mojim hodanjem. Ljudi sa tipom dijagnoze kao mojim ne hodaju, pa tako ni ja. Meni je rečeno od strane doktora da probam sa hodalicom malo stajati u nadi da se noga oporavi brže jer joj teret može pomoći. No, hodanje komplet se ne može dogoditi jer kod mene koštana masa, cijelo tijelo i sve kosti nisu zdrave. Naravno da gubitak kilograma može olakšati proces stajanja ili korak dva sa hodalicom ako dođe do istog, ali nešto više od toga se nikad nije niti će se dogoditi.
Prije 10 godina kada sam bila mlađa i bez komplikacija sa lijevom nogom, koristila sam povremeno hodalicu u kojoj sam maksimalno mogla raditi 5 koraka i onda odmor od 5-10 minuta. To nikad nije bilo priznato kao hodanje već vježbanje jer van toga nisam nikad mogla vise. Tada sam bila i dosta mrsavija naspram sada i nisam imala tegobe koje imam sad.
Znači to je ovo: ljudi sa ovim stanjem i tipom 3 ne mogu hodati. Mogu uz malo srece ustati i korak dva se rastegnuti uz cvrsto držanje ali vise od toga, nase kosti ne podnose niti ce ikada podnijeti. Stoga, molim vas nemojte mi pisati "smršavi pa ces hodati " jer me to zalosti. ❤️‍🩹

Hvala još jednom svima na podršci i ponavljam: NE ODUSTAJEM. ☺️ Moje tijelo to zaslužuje. 💜
26 days ago
Yellow
25 days ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
Zar nisi rekla da 13 godina imaš problema sa tom nogom, a sad kažeš da si hodala sa hodalicom prije 10 god?
Ti se emocionalno prejedaš, prvo glavu riješi.
Victoria Carter
25 days ago
In response Yellow to her Publication
To sam htjela komentirati. Kako sad 10 godina? Isto kao sto je pricala da je imala 200 lomova pa ih smanjila na 100…. Laže čim zine
Ayla Novak
26 days ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
Ti si rodjena kao patuljak što je tvoj sam gad otac to iskoristio i ti njegovim putema nastavila… Lagala si mnoge ljude i sad kad si uvidjela da te mnogi gaze, a pogotovo stranica tusmo 💪 Sad gmižeš i kao nešto priznaješ… i opet ubacuješ patetiku…😠👊 Marš odvratni stvore, znala sam da možeš hodati, od ogromne kilaže koju si nabila, sad priznaješ da ipak možeš polako ustati itd. Djavole jedan odvratni, džabe ti i to što pola toga priznaješ, a pola toga ostaju laži, a lažeš i dalje. Pisala sam ti x puta da te ganjam, dok te ne uganjam, a i jesam jer si ti polako crknuti djavo 💪👊👊👊
Victoria Carter
26 days ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
Koju crnu mentoricu si platila kad ona ne postoji! Da imaš mentoricu onda bi imala i nekog učinka od dijete a ti se debljaš! Ti mlatiš praznu slamu i misliš da to prolazi kod publike....uopće te nije briga za zdravlje ..laž na laž ,ništa drugo ne radiš..žalosno
Elena
26 days ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
Die kleine Fettschüssel auf Rädern labert wieder Märchen – wie immer zwischen Selbstmitleid und Selbstbetrug. Große Reden, null Taten. Sie redet von Abnehmen, tut aber nichts außer Fressen, Jammern und Videos drehen, in denen sie sich selbst bemitleidet. Kein Wille, keine Disziplin – nur faule Ausreden und der Traum, ohne Leistung berühmt zu werden. Sie lebt für Klicks, nicht für Veränderung. Ein wandelndes Drama, das sich selbst feiert, während es langsam an der eigenen Faulheit zugrunde geht.
Anela
26 days ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
Lüge auf Lüge, jeden Tag, jeden Monat, das ganze Jahr über, ein endloser Strom aus erfundenem Müll. Ich glaube Nora kein einziges Wort mehr. Dieses ganze Gerede vom Abnehmen, Training, Veränderung, alles nur Show für Aufmerksamkeit.

Die Wahrheit ist, es ist ihr zu anstrengend. Zu viel Arbeit, zu wenig Klicks. Sie will nicht schwitzen, sie will nicht kämpfen, sie will einfach nur weiterhin ihre lächerlichen Videos drehen, sich wichtig machen und auf irgendeinem absurden Weg berühmt werden.

Abnehmen ist für sie nur ein Vorwand, um bemitleidet zu werden. Gesundheit interessiert sie nicht. Leistung schon gar nicht. Alles was zählt ist der nächste Post, der nächste Kommentar, der nächste Funken künstlicher Anerkennung.
Helena
26 days ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
Praviš se da se boriš, a već godinama vodiš isti oblik samoprevare. Nisi ti jaka, ti si lijena. Sve što započneš završi u samosažaljenju. Uvijek ista priča: prvo veliko kukanje, zatim neka mini akcija, pa povlačenje. Opet nisi izdržala. Opet izgovori. Opet sve propalo. I sad ovaj dramatični tekst u kojem samu sebe slaviš jer još nisi sve bacila? Ozbiljno? Tražiš priznanje jer nisi ODMAH odustala, a realnost ti je ležanje, jadikovanje i tiha nada da ćeš dobiti invalidsku mirovinu.

Nisi ti preopterećena, ti si brutalno lijena. Ne želiš raditi, ne želiš dati trud, ne želiš se boriti. Sve što želiš je etiketa "ne mogu", kako bi svi prestali nešto očekivati od tebe. Da možeš podvaliti svoje prežderavanje, svoju lijenost i vječno samosažaljenje kao "bolest". A ta tvoja vječna uloga žrtve? Odvratna. Sakrivaš se iza svog tijela, kao da je ono jedini problem, a pravi problem ti je puno dublje: nemaš volje, nemaš discipline, nemaš ponosa. Čekaš aplauz jer si "izdržala", a nikad nisi ni krenula preuzeti odgovornost. Ni za sebe samu.

Nisi ti hrabra. Ti si živi dokaz koliko daleko ljudi idu da pobjegnu od stvarnog života.