28 days ago
#Arbnora
Prije 3 godine, na današnji dan, Naia je prvi put krenula u vrtić. Na slikama se smijem, ali mi je u srcu bilo teško. Nisam ju htjela slati, htjela sam da je cijelo vrijeme sa mnom, pogotovo dok je tako mala, ali s obzirom da je bila jako mala i ovisna o tuđoj pomoći, moji problemi s nogom koji su došli nenadano poslije poroda i dugo trajali te bili popraceni operacijom, nisam imala snage biti sama s njom cijele dane. Naim je radio razne teške smjene a asistentima su bili ograničeni dani po satima. Nisam imala nikog u blizini od obitelji i sve je to utjecalo i na kraju je prevagnulo da krene u vrtić sa godinu dana gdje je bilo također puno djece.
Imala sam sreće, a to je da sam naišla na jako dobar vrtić sa dobrim tetama koje su je doista čuvale i voljele. Znala sam to jer su znale sitnice o njoj kao što je: voli kad ju se mazi po nosicu, voli biti bosa, obožava krastavce, itd.
Također nikad nije dosla zamusana, neoprana, ozlijeđena.
Ovdje je naučila mnogo; govoriti njemački, socijalizirati se, oprati ručice i zubice, treniranje wc-a i niz još toga. Zaista, da nije bilo vrtića, ne znam kako bi uspjela. 🥺
Sve u svemu, od tog dana je proslo 3 godine i voljela bih reći onoj tužnoj Nori da je sve okej i da Naia nije jedino dijete u vrtiću i da ce joj biti dobro.
Voljela bih joj reci da se ne brine i da nastavi davati sve od sebe, ali da ima razumijevanja i za sebe i da ne bude toliko stroga prema sebi.
Vrijeme brzo prolazi, a i mi s njim. ♥️
Prije 3 godine, na današnji dan, Naia je prvi put krenula u vrtić. Na slikama se smijem, ali mi je u srcu bilo teško. Nisam ju htjela slati, htjela sam da je cijelo vrijeme sa mnom, pogotovo dok je tako mala, ali s obzirom da je bila jako mala i ovisna o tuđoj pomoći, moji problemi s nogom koji su došli nenadano poslije poroda i dugo trajali te bili popraceni operacijom, nisam imala snage biti sama s njom cijele dane. Naim je radio razne teške smjene a asistentima su bili ograničeni dani po satima. Nisam imala nikog u blizini od obitelji i sve je to utjecalo i na kraju je prevagnulo da krene u vrtić sa godinu dana gdje je bilo također puno djece.
Imala sam sreće, a to je da sam naišla na jako dobar vrtić sa dobrim tetama koje su je doista čuvale i voljele. Znala sam to jer su znale sitnice o njoj kao što je: voli kad ju se mazi po nosicu, voli biti bosa, obožava krastavce, itd.
Također nikad nije dosla zamusana, neoprana, ozlijeđena.
Ovdje je naučila mnogo; govoriti njemački, socijalizirati se, oprati ručice i zubice, treniranje wc-a i niz još toga. Zaista, da nije bilo vrtića, ne znam kako bi uspjela. 🥺
Sve u svemu, od tog dana je proslo 3 godine i voljela bih reći onoj tužnoj Nori da je sve okej i da Naia nije jedino dijete u vrtiću i da ce joj biti dobro.
Voljela bih joj reci da se ne brine i da nastavi davati sve od sebe, ali da ima razumijevanja i za sebe i da ne bude toliko stroga prema sebi.
Vrijeme brzo prolazi, a i mi s njim. ♥️
Ajme jedi đubree neviđeno! Nisi ju htjela slati u vrtic a poslala ju mami odmah po rođenju i da institucije nisu pitale di je mala ne ni ju još ni vratila.. jedva si čekala da ju spakiraš u vrtić da ti ne smeta doma dok se baviš samo sa sobom po cijele dane. Jadna si i bijedna čim si prepustila odgoj djeteta vrtiću. Tebi mala smeta i to je strašno za jednu mater koja ne zasluzuje dijete
28 days ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
