#Arbnora
Put za Hrvatsku mi je lijep, ali često i stresan fizički. Lagala bih kada bi rekla da nije fizički iscrpno.❤️🩹
Također, smještaj nije potpuno prilagođen invalidskim kolicima gdje god da budemo: kod mojih u Viroviticu ili kod Naima u Zagrebu, pa se snalazimo. Npr, kod mojih, u zimsko vrijeme kad smo bili, treći mjesec, moja soba je dole, ali se u njoj ne možeš ugrijati grijalicama. Pokušaš klimom, ali i dalje je slabo. Pa većinom svi jurimo gore na kat jer je tamo peć. Zatim, dnevni boravak i kuhinja i sve je na katu gore, 16 stepenica. A tamo budu svi. Dole nema nikoga osim kafic i moja soba za spavanje . Na katu je dnevni i sve. Prije sam te stepenice mogla preći puzajuci, ali kako starim i zbog komplikacija nakon trudnoće, zdravstveno stanje mi nije kao prije. To znači da 16 stepenica prelazimo tako što me Naim nosi. To bude baš teško ako želimo izlaziti kada smo na godišnjem jer me se malo-malo mora nositi, a doista to ne volim. Imam užasnu anksioznost i bol u trbuhu kad me se nosi po stepenicama. 😕
I istrpi to čovjek radi voljenih, ali da npr idemo platiti hotel ili smještaj negdje drugdje, bilo bi preskupo uz dugi put.
Smještaj kod Naimove mame je također težak jer kod nje pak je sve na prizemlju dole, ali treba renovacija jer kolica ne stanu na određenim mjestima, zidovi su uski i tu ima radova koji će potrajati. Nešto se već obavilo, ali treba još puno. No ipak, snalazimo se radi voljenih. Zatim put do Hrvatske autom od Rostocka gdje jesmo u Njemačkoj nam je autom 16h sa pauzama do Zagreba ili Virovitice, okvirno. Avion se ne isplati putovati jer kada zbrojimo iz Rostocka da letimo ne moze jer zracna luka ne pokriva sve lokacije, mora se ic do Berlina il Hamburga, tamo su vece zracne, pa od tamo. I onda moras krenuti ranije biti tamo 2h prije leta za svaki slucaj. 2h imas otprilike puta iz Rostocka do Berlina il Hamburga i gdje ti je tu jos presjedanje pa put i plus onda još iz Zagreba za Viroviticu gdje moja mama je. Sa presjedanjem i svime, dođe te grubog sjedenja barem 8-10h što ja u komadu nikako ne mogu. I tu je auto solucija jer mogu prileci radi kralježnice kad god mogu. Pričam vam ovo sve kako bi znali kako to izgleda u invalidskim kolicima i koliko je to sve komplicirano zapravo.😐
Neke stvari koje se pojedincima čine normalne i obične, kod mene je doista potrebna velika organizacija. Wc npr morate imati svuda za kolica dovoljno širok jer ako ga nemate, ne možete ući invalidskim kolicima. Mjesto za prileci mora biti jer od bolova ne mogu dugo sjediti . Mogu se forsirati uz tablete, ali ako se preforsiram, love me mucnine od vrtoglavice zbog skolioze.
Život je to. Pun izazova i poteškoća, ali to ne znači da se ne možemo truditi, pokušati i boriti pa u konačnici uživati.
P.S: u ovoj slici, idemo do grada.🇭🇷 Prisjetimo se. ♥️
Put za Hrvatsku mi je lijep, ali često i stresan fizički. Lagala bih kada bi rekla da nije fizički iscrpno.❤️🩹
Također, smještaj nije potpuno prilagođen invalidskim kolicima gdje god da budemo: kod mojih u Viroviticu ili kod Naima u Zagrebu, pa se snalazimo. Npr, kod mojih, u zimsko vrijeme kad smo bili, treći mjesec, moja soba je dole, ali se u njoj ne možeš ugrijati grijalicama. Pokušaš klimom, ali i dalje je slabo. Pa većinom svi jurimo gore na kat jer je tamo peć. Zatim, dnevni boravak i kuhinja i sve je na katu gore, 16 stepenica. A tamo budu svi. Dole nema nikoga osim kafic i moja soba za spavanje . Na katu je dnevni i sve. Prije sam te stepenice mogla preći puzajuci, ali kako starim i zbog komplikacija nakon trudnoće, zdravstveno stanje mi nije kao prije. To znači da 16 stepenica prelazimo tako što me Naim nosi. To bude baš teško ako želimo izlaziti kada smo na godišnjem jer me se malo-malo mora nositi, a doista to ne volim. Imam užasnu anksioznost i bol u trbuhu kad me se nosi po stepenicama. 😕
I istrpi to čovjek radi voljenih, ali da npr idemo platiti hotel ili smještaj negdje drugdje, bilo bi preskupo uz dugi put.
Smještaj kod Naimove mame je također težak jer kod nje pak je sve na prizemlju dole, ali treba renovacija jer kolica ne stanu na određenim mjestima, zidovi su uski i tu ima radova koji će potrajati. Nešto se već obavilo, ali treba još puno. No ipak, snalazimo se radi voljenih. Zatim put do Hrvatske autom od Rostocka gdje jesmo u Njemačkoj nam je autom 16h sa pauzama do Zagreba ili Virovitice, okvirno. Avion se ne isplati putovati jer kada zbrojimo iz Rostocka da letimo ne moze jer zracna luka ne pokriva sve lokacije, mora se ic do Berlina il Hamburga, tamo su vece zracne, pa od tamo. I onda moras krenuti ranije biti tamo 2h prije leta za svaki slucaj. 2h imas otprilike puta iz Rostocka do Berlina il Hamburga i gdje ti je tu jos presjedanje pa put i plus onda još iz Zagreba za Viroviticu gdje moja mama je. Sa presjedanjem i svime, dođe te grubog sjedenja barem 8-10h što ja u komadu nikako ne mogu. I tu je auto solucija jer mogu prileci radi kralježnice kad god mogu. Pričam vam ovo sve kako bi znali kako to izgleda u invalidskim kolicima i koliko je to sve komplicirano zapravo.😐
Neke stvari koje se pojedincima čine normalne i obične, kod mene je doista potrebna velika organizacija. Wc npr morate imati svuda za kolica dovoljno širok jer ako ga nemate, ne možete ući invalidskim kolicima. Mjesto za prileci mora biti jer od bolova ne mogu dugo sjediti . Mogu se forsirati uz tablete, ali ako se preforsiram, love me mucnine od vrtoglavice zbog skolioze.
Život je to. Pun izazova i poteškoća, ali to ne znači da se ne možemo truditi, pokušati i boriti pa u konačnici uživati.
P.S: u ovoj slici, idemo do grada.🇭🇷 Prisjetimo se. ♥️
15 days ago
14 days ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
Da tebe Naim može nositi na 16 stepenica, nema šansi, tebi trebaju 2, 3 čovjeka koji bi te mogli podići… Stalno brojiš neke stepenice, u Njemačkoj gdje si prije stanovala je bilo 17 stepenica, sad kod matere 16, ajd ne izmišljaj non stop nešto. Kad je tako hladno u tvojoj sobi, što si išla u martu, zato što si morala, pričaj malo o tome… Hotel ti kao skup, jer hoćeš još da ti tvoje ovčetine i hotel plaćaju?! Najbolje ti je da nigdje ni ne ideš jer nisi nigdje ni poželjna, sjedi tu gdje i jesi, a i tu te ljudi izbjegavaju…
14 days ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
Još jedna epizoda serijala "složim ja svoju priču" u revijalnom tonu pravljenja od sebe žrtve, manipulacija publike kroz sažaljenje u svrhu financijske dobiti.
Koliko je samo u ovom tekstu dala publici do znanja da su ograničeni financijama.
Ne vjerujem da ju Naim nosi niz stepenice jer sigurno koriste jednu od soba dviju sestara na gornjem katu koje su se odselile.
Dođu jednom godišnje ako, i onda očekuje da Naimova mama ruši zidove i proširuje vrata da se Nora ne bi inkomodirala. Umjesto da se prilagodi tih par dana koliko može.
Koliko je samo u ovom tekstu dala publici do znanja da su ograničeni financijama.
Ne vjerujem da ju Naim nosi niz stepenice jer sigurno koriste jednu od soba dviju sestara na gornjem katu koje su se odselile.
Dođu jednom godišnje ako, i onda očekuje da Naimova mama ruši zidove i proširuje vrata da se Nora ne bi inkomodirala. Umjesto da se prilagodi tih par dana koliko može.
15 days ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
Ako ti je šesnaest stepenica životna drama, a šesnaest kilograma viška nije, onda ne govorimo o invaliditetu, nego o navici da se odgovornost trajno prebacuje na druge. Govoriš o naporu, iscrpljenosti i borbi, dok onaj kraj tebe svakodnevno nosi ne samo tvoje tijelo, nego i tvoje opravdanje, tvoju pasivnost, tvoje uporno izbjegavanje promjene, umotano u sentimentalne fraze. Ono što nazivaš snalaženjem zbog ljubavi zapravo je neprekidno parazitiranje pod plaštem privrženosti. Problem nisu stepenice, ni zidovi, ni širina prolaza. Problem je u osobi koja se širi gdje god stigne, ali se ne sužava nigdje gdje bi trebala. Kad svaku fizičku poteškoću koristiš kao paravan za vlastiti zastoj, više ne tražiš razumijevanje, već blagoslov za potpunu predaju. I nemaš pravo pozivati se na komplikacije nakon trudnoće ako istodobno uporno odbijaš svaku unutarnju odgovornost. Možda je došlo vrijeme da prestaneš biti nošena i napokon poneseš sebe.
