#Arbnora
Rodila ju je tišina, u sobi gdje su šaptali doktori, gdje su strepnje bile glasnije od riječi, a nada – tanka nit u majčinim prstima. Tijelo slomljivo kao porculan, ali duša – vatra koja ne zna sagorjeti. Svijet je majku gledao sumnjom, a majka je gledala u svoje dijete, vjerom jačom od svih prognoza. Nije ju nosila samo u trbuhu, već godinama – na umornim rukama, u mislima opterecenim, u borbama s pogledima koji nisu razumjeli da slabost u kostima ne znači slabost u srcu. Djevojčica je rasla kao pjesma bez rime, neuklopiva, svoja, gorda u tišini. I svaki korak što joj majka nije mogla učiniti – majka je poklonila njoj da moze. Jer to dijete nije samo čudo života,
već dokaz da ljubav ponekad mora boljeti da bi svijetla bila.♥️