5 days ago
(E)
#Arbnora
Danas je u Nainom vrtiću bio festival početka ljeta.🌞🌸🌷
Ovo se radi svake godine i bude doista lijepo za djecu jer ima svega. Lijepo smo se proveli, Naia je uživala, drago mi je da sam i ja mogla biti prisutna uz Naiu, ali moram priznati da sam se malo osjećala isključeno kao osoba s invaliditetom u ovom događaju. 👩🦽❤️🩹 Naia je dijete koje se puno fizički igra, pa su tako sve radnje uvijek ovdje fizičke. Npr trampolin, pa vožnja autića, skakanje u pjesak, itd. Sve je to super, ali je premalo bilo aktivnosti koje sam mogla i ja raditi s njom. Ono što sam mogla raditi je saditi cvijeće, imali su kao malu cvjećarnicu pa sadis cvijet i dobijes ga kuci za njegovati ga. Takodjer je bilo i za crtanje kartona raznih oblika pa smo i to radile i to je uglavnom to jer ostale aktivnosti mi nisu bile pristupačne.
Tu uskoči Naim da s njom obavi igre koje ja ne mogu, ali lagala bih kada bi rekla da mi je svejedno radi toga. 🥺 Ja nekako onda stojim po strani i da tako kažem...promatram... čekam da dođu. A voljela bih da mogu više sudjelovati i da sam više dio događaja. 💔
Naravno da sam zahvalna sto sam bila prisutna uz Naiu, ali ipak to ne umanjuje činjenicu da bih voljela da sam mogla vise ponuđenih igara imati s njom. Jer osjeti se taj jaz između. Osjeti se ta drustvena iskljucenost često. I to boli. 😐 Ipak... dan je prosao i zbog Naie sam ga pregurala. I opet cu, uvijek, pa makar stajala po strani. 🌷
Danas je u Nainom vrtiću bio festival početka ljeta.🌞🌸🌷
Ovo se radi svake godine i bude doista lijepo za djecu jer ima svega. Lijepo smo se proveli, Naia je uživala, drago mi je da sam i ja mogla biti prisutna uz Naiu, ali moram priznati da sam se malo osjećala isključeno kao osoba s invaliditetom u ovom događaju. 👩🦽❤️🩹 Naia je dijete koje se puno fizički igra, pa su tako sve radnje uvijek ovdje fizičke. Npr trampolin, pa vožnja autića, skakanje u pjesak, itd. Sve je to super, ali je premalo bilo aktivnosti koje sam mogla i ja raditi s njom. Ono što sam mogla raditi je saditi cvijeće, imali su kao malu cvjećarnicu pa sadis cvijet i dobijes ga kuci za njegovati ga. Takodjer je bilo i za crtanje kartona raznih oblika pa smo i to radile i to je uglavnom to jer ostale aktivnosti mi nisu bile pristupačne.
Tu uskoči Naim da s njom obavi igre koje ja ne mogu, ali lagala bih kada bi rekla da mi je svejedno radi toga. 🥺 Ja nekako onda stojim po strani i da tako kažem...promatram... čekam da dođu. A voljela bih da mogu više sudjelovati i da sam više dio događaja. 💔
Naravno da sam zahvalna sto sam bila prisutna uz Naiu, ali ipak to ne umanjuje činjenicu da bih voljela da sam mogla vise ponuđenih igara imati s njom. Jer osjeti se taj jaz između. Osjeti se ta drustvena iskljucenost često. I to boli. 😐 Ipak... dan je prosao i zbog Naie sam ga pregurala. I opet cu, uvijek, pa makar stajala po strani. 🌷
Prikazuje se kao požrtvovna mama svojoj publici koja trpi radi svog djeteta kako bi joj opet pisali hvalospjeve. Jednog dana će i Naia čitati ove njezine postove pa će imati grižnju savjesti raditi stvari koje je vesele samo da se njezina mama ne bi osjećala isključenom. Ovo samo govori o njoj koliko zapravo ne živi stvaran život, nego online jer se samo tamo ne osjeća isključenom. I kad je sa svojim prijateljima, ali kad je neka stvarna socijalna situacija poput ove kad nije u centru pažnje onda nije zadovoljna. Pa kad vidiš svoje dijete kako se sretno igra onda ni ne razmišljaš o sebi i o svojoj isključenosti. Nekad i odrasli zdravi ljudi u nekoj situaciji stoje po strani pa ih to ne dira jer je jednostavno takva situacija. Uostalom piše da je tu nešto sa Naiom izrađivala tako da nije da ništa nije radila s njom. Ironija je isto što kod kuće ništa od toga ne radi s njom.
4 days ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
