#Arbnora
🩷 "Nora, kako te je prihvatila njegova obitelj, s obzirom na tvoj invaliditet?"👩‍🦽
To pitanje sam čula više puta nego što mogu prebrojati.
Znam za mnoge priče koje nisu sretne. Priče u kojima svekrva nikada ne prihvati snahu. U kojima je invaliditet dodatni razlog za predrasude, tišinu ili distancu. Zato razumijem zašto me to ljudi pitaju.🥺
Ali moja priča je drugačija.🥰
Naim nije imao oca, ali imao je majku. I polubraću i polusestre. I, Bogu hvala, nikad nisam osjetila da me netko od njih gleda kroz prizmu moje dijagnoze. Njegova majka? Ona je žena koja je prošla mnogo. Izmučena životom, ali nije nikad bila ogorcena. Nije me gledala sa strahom niti sažaljenjem, nego s ozbiljnošću i srcem. Da, bilo je situacija kada je pitala je svog sina zna li što ga čeka. Je li svjestan težine života s osobom poput mene. Pitala je jer ga voli – jer mu nije htjela bajku, nego istinu. Pitala ga je jer je htjela da razumije da brak nije igra niti odustajanje. Ali nije nikada pokušala stati između nas kada je Naim odabrao mene. Naprotiv. Bila mu je podrška samim tim što je ostala uz nas. A on? Naim je rekao svojoj mami, tada, prije par godina, da me želi oženiti nakon samo dva tjedna poznanstva.😃 Ja sam mislila da se šali. Njegova mama mi je rekla da se ne šali, da je ozbiljan. Jesmo li imali izazove? Jesmo. Neki su bili teški i o njima neću javno govoriti – jer nisu za ekran, nego za naša srca. Ali ono što nikada nije bilo upitno – bilo je prihvaćanje. I to je milost. 🌿 Nijedna obitelj nije savršena. Nekad se posvađamo i s vlastitim roditeljima i bližnjima. Ali ako ponekad ne ide sve glatko – važno je da ostane poštovanje. Ako imaš to, imaš temelj. Ostalo se gradi.

Ah, Nora. Opet to slatkastim omotom umiveno izlaganje kojim s nevjerojatnom vještinom pokušavaš očarati prolazne promatrače koji se zadovoljavaju površnim sjajem dok oni koji znaju gledati već u prvom retku vide prozirnu konstrukciju. Pitanje kako te je njegova obitelj prihvatila s obzirom na tvoj invaliditet postavljeno je pogrešno u samoj srži. Prava precizna neugodna istina zapravo glasi kako ste ti i tvoj invaliditet uspjeli uvjeriti tu obitelj da si blagoslov a ne sofisticirano odgođena katastrofa. S nevjerojatnom lakoćom pleteš priču za one koji su vječiti konzumenti tuđih emocija serviraš običnost kao veličanstvenu iznimku prosječnu pristojnost kao rijetki čin milosti i elementarni ljudski minimum kao vrhunac herojstva. Ah, njegova majka. Predstavljaš je kao ženu monumentalne širine i rijetke duhovne dubine a u stvarnosti vjerojatno je bila samo dovoljno mudra da se povuče elegantno i diskretno pola koraka unatrag znajući da su najopasnije iluzije upravo one koje nitko ne može zabraniti. Kažeš da te nije gledala sažaljivo. Možda ali ne zato što je bila lišena predrasuda nego zato što je bila preumorna da bi još trošila energiju na prijezir. A Naim. Tvoj odabrani tvoj impulzivni junak koji je nakon samo dva tjedna znao da si ti ona prava. Oprosti ali dvije sedmice nisu ljubav. Dvije sedmice su tek zanesena fascinacija onim što se čini neuobičajenim statistička pogreška u sustavu kratkotrajni bijeg od predvidljivosti ništa više. I onda dolaziš do tih famoznih izazova o kojima kako kažeš ne želiš javno govoriti. Ah kako zgodno. Sve što se dobro uklapa u romantični narativ pažljivo iznosiš u javni prostor a ono što bi možda narušilo sliku to je gle čuda rezervirano isključivo za vaša srca. Tipična dramaturgija za one koji uvijek padaju na ono što se ne izgovara više nego na ono što se glasno objavi. I na kraju pokušavaš nam prodati tezu da je poštovanje temelj. Ne draga Nora poštovanje je samo najniža stepenica civiliziranog kontakta nikako kapital velike ljubavi. Ako je poštovanje jedina osovina oko koje se sve još uvijek okreće tada se ta konstrukcija već odavno urušava samo još nitko nije imao hrabrosti priznati. Ali poznajem tvoju igru. Treba napisati nešto što će dirnuti one koji žude za sentimentalnim iluzijama koji se tope na svaku lijepo upakiranu slabost koji vole vjerovati da su i banalnosti zapravo velike priče. U tome si nenadmašna. Bravo Nora. Nepobjediva si u vještini da obične svakodnevne trenutke pretvoriš u monumentalne legende za lakovjerne. Samo ne zavaravaj se. Oni koji su naučili gledati ispod površine odavno su pročitali tvoj rukopis i odavno su prozreli tvoju igru.