16 hours ago
#Arbnora
Jednom davno, davno još prije...podijelih ja svoje snove s jednom prijateljicom.
Rekoh joj sve što sanjam, želim i imam namjeru ostvariti... Imala sam tek 18 godina...
Nakon što me saslušala o svemu što mi srce sanja, gledala me tako, nasmijala se blago na sve moje snove i rekla nekako tužnim tonom, misleći na moja kolica:" Znam Norica da želiš i ti kao drugi sve imati, sve ostvariti, normalno živjeti, ali šta da radiš... mogućnosti su jedno, a stvarnost je drugo. 💔"
Pričala sam joj da se želim udati, imati obitelj, odseliti se iz Hrvatske, imati bolje zdravstvo i kvalitetniji život. Pričala sam joj da sanjam o prilagođenoj kuhinji za osobe s invaliditetom, tj moje potrebe, da želim auto prilagođen mojim potrebama, da ću se truditi položiti vozačku dozvolu, da ću raditi...
Sve,tako neke normalne stvari za pojedine, ali za jednu osobu s invaliditetom, osobu sa teškim invaliditetom, gotovo nedostižne.
Zbog stigme koju nosimo od društva sputavani smo na brdo načina, zbog siromaštva u lošoj državi, nemogućnosti biti samostalan zbog neprilagođenih prostora , katastrofalnog zdravstva i niz... niz još toga; svi ti moji snovi su se činili tako teški za ostvariti. Ipak, ja koja sam bila veliki sanjar, kako god da bilo, njena rečenica na moje snove i želje me zasmetala.
Oh kako mi je zaparala uši... kako me naljutila!😠
Nisam tada znala joj odgovoriti, bila sam zasljepljena da mi je doista prijateljica, bila sam i nezrela, voljela sam je mnogo, ali danas kao zrelija osoba, kada se sjetim toga, vidim da ona u toj rečenici nije vidjela mene. Nije vidjela moju snagu. Moju volju za životom. Moje sposobnosti. Moju snalažljivost. Moje srce. Moju ljubav prema životu. Nije vidjela mene, a bile smo dugo, dugo prijateljice i to kakve! Netko, tko me poznaje i kada bi čuo moje snove, trebao bih reći:" Norica, samo naprijed. Ako ti mogu pomoći, tu sam, makar ti bila samo podrška." To znači biti prijatelj. ❤️ Ja ostvarih gotovo skoro sve moje snove, na nekima još treba raditi, ali ima vremena, mladost je pred mnom...no ona moja "prijateljica" ? Nije više dio moje stvarnosti! 😊
Jednom davno, davno još prije...podijelih ja svoje snove s jednom prijateljicom.
Rekoh joj sve što sanjam, želim i imam namjeru ostvariti... Imala sam tek 18 godina...
Nakon što me saslušala o svemu što mi srce sanja, gledala me tako, nasmijala se blago na sve moje snove i rekla nekako tužnim tonom, misleći na moja kolica:" Znam Norica da želiš i ti kao drugi sve imati, sve ostvariti, normalno živjeti, ali šta da radiš... mogućnosti su jedno, a stvarnost je drugo. 💔"
Pričala sam joj da se želim udati, imati obitelj, odseliti se iz Hrvatske, imati bolje zdravstvo i kvalitetniji život. Pričala sam joj da sanjam o prilagođenoj kuhinji za osobe s invaliditetom, tj moje potrebe, da želim auto prilagođen mojim potrebama, da ću se truditi položiti vozačku dozvolu, da ću raditi...
Sve,tako neke normalne stvari za pojedine, ali za jednu osobu s invaliditetom, osobu sa teškim invaliditetom, gotovo nedostižne.
Zbog stigme koju nosimo od društva sputavani smo na brdo načina, zbog siromaštva u lošoj državi, nemogućnosti biti samostalan zbog neprilagođenih prostora , katastrofalnog zdravstva i niz... niz još toga; svi ti moji snovi su se činili tako teški za ostvariti. Ipak, ja koja sam bila veliki sanjar, kako god da bilo, njena rečenica na moje snove i želje me zasmetala.
Oh kako mi je zaparala uši... kako me naljutila!😠
Nisam tada znala joj odgovoriti, bila sam zasljepljena da mi je doista prijateljica, bila sam i nezrela, voljela sam je mnogo, ali danas kao zrelija osoba, kada se sjetim toga, vidim da ona u toj rečenici nije vidjela mene. Nije vidjela moju snagu. Moju volju za životom. Moje sposobnosti. Moju snalažljivost. Moje srce. Moju ljubav prema životu. Nije vidjela mene, a bile smo dugo, dugo prijateljice i to kakve! Netko, tko me poznaje i kada bi čuo moje snove, trebao bih reći:" Norica, samo naprijed. Ako ti mogu pomoći, tu sam, makar ti bila samo podrška." To znači biti prijatelj. ❤️ Ja ostvarih gotovo skoro sve moje snove, na nekima još treba raditi, ali ima vremena, mladost je pred mnom...no ona moja "prijateljica" ? Nije više dio moje stvarnosti! 😊
Znaš, zaista je smešno s kakvom lakoćom si samu sebe okrunila titulom heroine. Izgleda da ti je sasvim dovoljno da jednostavno zaboraviš ko si zapravo nekada bila. Varati druge nikada nije bilo znak pameti niti dokaz sposobnosti, to je samo jadna slabost karaktera. Na tvom mestu bila bih mnogo pažljivija s takvim rečima jer znaš, kada maske padnu ostaje samo ono što zaista jesi. 😉
16 hours ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
