#Arbnora
ZA SVE KOJI NOSE TEŠKO — I IDU DALJE🌞
Ne pišem ovo da bih se opravdala.
Ne pišem da bih vas uvjerila.
Pišem jer mi je dosta tišine koja guši istinu.
Da, teško je.
Teško je kada tvoje tijelo ima granice koje drugi ne vide.
Teško je kad umor ne prestaje nakon sna,
kad bol nije "trenutna", nego tiha pozadina svega.
Teško je kada tvoj trud ljudi nazivaju "pretjerivanjem",
a tvoje granice – "izgovorima".
Teško je biti mama, partnerica, žena:
u svijetu koji ti stalno daje do znanja da nisi bila zamišljena za tu ulogu.
Jer netko negdje odlučio da “invaliditet” znači život bez punine.
Bez obitelji. Bez snova. Bez glasa.
Ali ja nisam ovdje da šutim.
Ja nisam ovdje da se svidim.
Ja nisam ovdje da se uklopim u njihove kriterije “dovoljnosti”.
Ja sam ovdje da živim – i to po svojim mjerilima.
Da volim, i budem voljena.
Da odgajam dijete koje zna da snaga ne znači savršenstvo.
Da budem žena koja ne nosi svoje breme tiho, nego svjesno.
I koja zna:
nije slabost kad priznaš da ti je teško.
Slabost je glumiti da ti nije teško.
Zato, svima koji su umorni: niste slabi.
Svima koji ste čuli “to nije za tebe”: ne, to nije istina.
Svima koji birate da budete svoji – čak i kad je cijena visoka:
vi ste dokaz da je istina važnija od udobnosti.
I ako me opet pitate — da, teško je.
Ali vrijedno.👩‍🦽🩷