15 hours ago
#Arbnora
Jednom davno, davno još prije...podijelih ja svoje snove s jednom prijateljicom.
Rekoh joj sve što sanjam, želim i imam namjeru ostvariti... Imala sam tek 18 godina...
Nakon što me saslušala o svemu što mi srce sanja, gledala me tako, nasmijala se blago na sve moje snove i rekla nekako tužnim tonom, misleći na moja kolica:" Znam Norica da želiš i ti kao drugi sve imati, sve ostvariti, normalno živjeti, ali šta da radiš... mogućnosti su jedno, a stvarnost je drugo. 💔"
Pričala sam joj da se želim udati, imati obitelj, odseliti se iz Hrvatske, imati bolje zdravstvo i kvalitetniji život. Pričala sam joj da sanjam o prilagođenoj kuhinji za osobe s invaliditetom, tj moje potrebe, da želim auto prilagođen mojim potrebama, da ću se truditi položiti vozačku dozvolu, da ću raditi...
Sve,tako neke normalne stvari za pojedine, ali za jednu osobu s invaliditetom, osobu sa teškim invaliditetom, gotovo nedostižne.
Zbog stigme koju nosimo od društva sputavani smo na brdo načina, zbog siromaštva u lošoj državi, nemogućnosti biti samostalan zbog neprilagođenih prostora , katastrofalnog zdravstva i niz... niz još toga; svi ti moji snovi su se činili tako teški za ostvariti. Ipak, ja koja sam bila veliki sanjar, kako god da bilo, njena rečenica na moje snove i želje me zasmetala.
Oh kako mi je zaparala uši... kako me naljutila!😠
Nisam tada znala joj odgovoriti, bila sam zasljepljena da mi je doista prijateljica, bila sam i nezrela, voljela sam je mnogo, ali danas kao zrelija osoba, kada se sjetim toga, vidim da ona u toj rečenici nije vidjela mene. Nije vidjela moju snagu. Moju volju za životom. Moje sposobnosti. Moju snalažljivost. Moje srce. Moju ljubav prema životu. Nije vidjela mene, a bile smo dugo, dugo prijateljice i to kakve! Netko, tko me poznaje i kada bi čuo moje snove, trebao bih reći:" Norica, samo naprijed. Ako ti mogu pomoći, tu sam, makar ti bila samo podrška." To znači biti prijatelj. ❤️ Ja ostvarih gotovo skoro sve moje snove, na nekima još treba raditi, ali ima vremena, mladost je pred mnom...no ona moja "prijateljica" ? Nije više dio moje stvarnosti! 😊
Jednom davno, davno još prije...podijelih ja svoje snove s jednom prijateljicom.
Rekoh joj sve što sanjam, želim i imam namjeru ostvariti... Imala sam tek 18 godina...
Nakon što me saslušala o svemu što mi srce sanja, gledala me tako, nasmijala se blago na sve moje snove i rekla nekako tužnim tonom, misleći na moja kolica:" Znam Norica da želiš i ti kao drugi sve imati, sve ostvariti, normalno živjeti, ali šta da radiš... mogućnosti su jedno, a stvarnost je drugo. 💔"
Pričala sam joj da se želim udati, imati obitelj, odseliti se iz Hrvatske, imati bolje zdravstvo i kvalitetniji život. Pričala sam joj da sanjam o prilagođenoj kuhinji za osobe s invaliditetom, tj moje potrebe, da želim auto prilagođen mojim potrebama, da ću se truditi položiti vozačku dozvolu, da ću raditi...
Sve,tako neke normalne stvari za pojedine, ali za jednu osobu s invaliditetom, osobu sa teškim invaliditetom, gotovo nedostižne.
Zbog stigme koju nosimo od društva sputavani smo na brdo načina, zbog siromaštva u lošoj državi, nemogućnosti biti samostalan zbog neprilagođenih prostora , katastrofalnog zdravstva i niz... niz još toga; svi ti moji snovi su se činili tako teški za ostvariti. Ipak, ja koja sam bila veliki sanjar, kako god da bilo, njena rečenica na moje snove i želje me zasmetala.
Oh kako mi je zaparala uši... kako me naljutila!😠
Nisam tada znala joj odgovoriti, bila sam zasljepljena da mi je doista prijateljica, bila sam i nezrela, voljela sam je mnogo, ali danas kao zrelija osoba, kada se sjetim toga, vidim da ona u toj rečenici nije vidjela mene. Nije vidjela moju snagu. Moju volju za životom. Moje sposobnosti. Moju snalažljivost. Moje srce. Moju ljubav prema životu. Nije vidjela mene, a bile smo dugo, dugo prijateljice i to kakve! Netko, tko me poznaje i kada bi čuo moje snove, trebao bih reći:" Norica, samo naprijed. Ako ti mogu pomoći, tu sam, makar ti bila samo podrška." To znači biti prijatelj. ❤️ Ja ostvarih gotovo skoro sve moje snove, na nekima još treba raditi, ali ima vremena, mladost je pred mnom...no ona moja "prijateljica" ? Nije više dio moje stvarnosti! 😊
Al ga se nasra seruljo jedna smrdljiva, već si jednom pisala o toj tvojoj kao kolegici i točno se sjećam toga!!! Ti si prolupala da neznaš dali u wc sereš ili van wc-a… Ti si jedno bijedno lažno propalo odvratno debelo stvorenje koja se svim trzajima trzaš i trzaš i idalje nebil nekako još obstala, ali vjeruj mi da nemaš šansi više sa svojim lažotinama, ti si drobulja gdje moramo pritisnuti da već jednom odeš…🤣💪💪
13 hours ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication