Pričaš o ranama kao da si ih zadobila boreći se za istinu, a zapravo su to tragovi tvojih vlastitih laži. Nisi se povukla jer si trebala mir, već zato što si znala da te istina traži. Nisi šutjela iz snage, već iz straha. Onog hladnog, dubokog straha da će netko spojiti točke i vidjeti tko si zapravo. Tvoja tišina nije bila znak sabranosti nego štit od odgovornosti. Tvoje putovanje nije bilo bijeg od svakodnevice, već bijeg od posljedica. Nisi nestala da bi pronašla sebe, nego da te drugi ne pronađu. A kad si napokon objavila, to nisi učinila da bi podijelila radost, već jer si mislila da je oluja prošla. Ali oluje koje sami izazovemo nikada ne stanu. Tvoje svjetlo snage nije ni snaga ni svjetlo. To je refleksija panike koja se više ne može sakriti.