#Arbnora
Kada sam bila dijete, bila sam gladna života, igara, prijateljstava, izlazaka, običnih dana bez boli. Ali moji su dani izgledali drugačije – više bolničkih soba nego školskih klupa, više gipsa nego slobode. Ponekad su mi obje noge bile u gipsu, ponekad obje ruke. I tako, mjesecima, bez prestanka, lom za lomom. ❤️‍🩹
Bila sam željna normalnog djetinjstva, ali ono mi je stalno izmicalo toliko da sam jedva završila osnovnu školu. Da nije bilo moje obitelji, iskreno, ne znam bih li danas bila ovdje. Kasnije, u srednjoj školi, teškoće su se nastavile. Zdravstvene komplikacije, bolovi, skolioza koja se pogoršavala... Nisam mogla više sjediti osam sati u školskim klupama kao što sam u osnovnoj školi. Srednju školu sam upisala od kuće, u četiri zida, jedan na jedan s profesorima. I to mi je odgovaralo – jer sam bar tada mogla pratiti nastavu onoliko sati koliko mogu sjediti, bez pritiska. Ali društveni život? Gotovo nepostojeći. A društvo ti ne dolazi kući – društvo traži da si prisutan. Nikada se nisam otvoreno žalila. Nisam dramila. Ali u sebi sam bila željna svega – druženja, izlazaka, normalnosti, jednostavne blizine ljudi.
Roditelji su radili, sestre su imale svoje obaveze, a ja sam ostajala... sama. Skromna, tiha i zahvalna – iako prazna u nekim dijelovima koje nikada nisam glasno spominjala. ☺️
Osobni asistenti su u to vrijeme bili slabo postojeći i bilo ih je teško dobiti ako si iz malog mjesta, pogotovo u moje vrijeme dok sam bila dijete, stoga je dosta toga palo na moju majku. Nije uvijek sve stizala, iako je davala sve od sebe.❤️‍🩹
Godine su prošle. Život se dogodio, udala sam se, rodila dijete, preselila u drugu državu – onu koja nudi više.🩷
Danas, uz podršku osobne asistentice, imam dovoljno sati da izlazim, družim se, živim ono što sam nekada mogla samo zamišljati. Njegujem onu malu Noricu u sebi, bez da molim ili polažem račune. 🥰
Pružam onoj Norici sve što joj je nekoć bilo uskraćeno – i parfem i frizuru i noktice i slobodu. Ali ju i dalje podsjećam:
"Budi zahvalna. Budi skromna. Ne zaboravi odakle si došla, ni tko si bila dok nisi imala ništa." Jer upravo ta skromnost, ta tišina puna snage – ona me dovela do ovdje.🥺
Pa evo te, Norice: slikaš se, ideš kamo poželiš, nosiš što želiš, mirišeš kako želiš, smiješ se, slobodna si.
Zaslužila si. 🌷