#Arbnora
Vrijeme je da počnemo nazivati stvari pravim imenom. 👩‍🦽❤️‍🩹
Zadnjih mjeseci proživljavam nešto što dugo nisam znala imenovati. Mislila sam: "To su samo zli komentari… ljudi koji me ne vole… hejteri."
🔴 Ali ne. Ovo ima ime. Zapamtite ovo ime jer ćemo ga puno koristiti.
Zove se: A - B - L -E - I - Z - A- M. 🔴
Ableizam nije samo kad te netko mrzi zato što si u kolicima ili zato što ne hodaš. Ableizam je često sustav, mentalitet i stav koji otvoreno govori:
➡️ ,, Ti vrijediš manje jer nisi kao mi. "
Dugo sam i sama podcjenjivala težinu ovoga. A onda sam shvatila: to nije samo neukusno. To nije samo “ružna poruka”. To je diskriminacija. To je dehumanizacija. To je emocionalno nasilje. I događa se svima nama koji živimo s invaliditetom – čak i od drugih osoba s invaliditetom, koje su se, svjesno ili ne, prilagodile tom istom sustavu.
❗ Zato – ABLEIZAM. Ne samo "hejt".
❗ Zato – RAZOTKRIVANJE. Ne više šutnja.
❗ Zato – ISTINA. Ne isprike.
To što mi se mjesecima događa – sve te poruke da sam “odvratna”, “prevarantica”, “manipulatorica”, da zaslužujem “batine” jer sam u kolicima, da bih “napokon smršavila kad me netko prebije” – to ima ime. To je ableizam. I ljudi koji ga šire su ableisti.
✨️✨️✨️
📌 Ableizam je diskriminacija, omalovažavanje i dehumanizacija osoba s invaliditetom. To nije “sloboda govora”, to nije “samo mišljenje” – to je sustavno nasilje prema onima koji žive s tjelesnim, mentalnim ili neurološkim izazovima.
💥 Kada me netko pita: ,, imaš li dokaz za svoj invaliditet? "
💥 Kada me netko zove “narcisom” ili “zločestom”, samo zato što se ne uklapam u njihovu sliku “jadne invalidne osobe” koja šuti i zahvaljuje
💥 Kada netko mjesecima kreira lažne grupe, šalje klevete institucijama i govori mi da bih “postala bolja osoba da me netko premlati."
– to nije više “ne sviđanje”.
🔴To je bolesna opsesija utemeljena na preziru prema mojoj različitosti. To je ABLEIZAM.🔴
📣 Vrijeme je da to prestanemo zvati “hejterima”. Nazovimo stvari pravim imenom.
💬 Ako osoba u kolicima nije savršeno tiha, zahvalna, krhka i “inspirativna”, već diše kao čovjek, voli, piše, stvara i ne uklapa se u kliše – odmah je sumnjiva. Odmah je “lažljivica”. Odmah joj treba oduzeti dostojanstvo.
🎯 Ableisti nisu samo ljudi koji “ne razumiju”. Oni često jako dobro znaju što rade. I to rade ciljano, s porukom: “Ti ne smiješ postojati bez kazne.”
✨️✨️✨️
Kako prepoznati ableizam?
Evo brutalnih, stvarnih primjera koje sam doživjela – i mnogi poput mene:
⚠️ 1. "Nitko normalan ne bi tebe poželio. Tko bi bio s nekim kao ti?"
➡️ Ovo nije samo uvreda. To je pokušaj da ti se oduzme pravo na LJUBAV. Na odnos. Na ljudskost.
⚠️ 2. "Sigurno sjedi u kolicima da bi izvukla mirovinu ili socijalu."
➡️ Ekonomski oblik ableizma: tvoja bolest je pod sumnjom dok ne dokažeš svaku bol papirom, krvlju i poniženjem.
⚠️ 3. "Jadna. Al i naporna. Samo kuka."
➡️ Emocionalni ableizam – smiješ biti tiha žrtva, ali ne i glasna žena.
⚠️ 4. "Ona koristi invaliditet da manipulira ljudima online."
➡️ Kad tvoja autentičnost postane meta. Ako kažeš istinu – lažeš. Ako šutiš – sigurno izmišljaš.
⚠️ 5. "Takvi ljudi su često i psihički nestabilni."
➡️ Brutalna stigma: invaliditet = ludilo. Ovo je opasna retorika koja još uvijek živi i ubija tišinom.
⚠️ 6. "Da ti je stvarno loše, ne bi mogla tipkat i snimat videe."
➡️ Nevidljive bolesti ne znače da ne postoje. Ovaj oblik ableizma tjera ljude da pate u tišini jer im nitko ne vjeruje.
⚠️ 7. "Koga ti zanimaš, smetnja jedina. Nisi sposobna ni živjeti normalno."
➡️ Najgori oblik – potpuno brisanje tvoje vrijednosti. Kao da tvoj život nema pravo postojanja.
‼️ I za kraj, jasna poruka svim ableistima:
Vi koji ovo radite – vi ste nasilnici.
Vi ste teški diskriminatori.
I vrijeme je da društvo nauči prepoznati i osuditi to što to radite i što jeste: ABLEIZAM/ABLEISTI.

Pročitala sam tvoj tekst pažljivo i bez predrasuda i odmah ću biti jasna: to nije aktivizam. To je pažljivo konstruiran verbalni štit, osmišljen da unaprijed neutralizira svaku kritiku i onemogući bilo kakvo propitivanje. Kada se sumnja proglašava nasiljem, a pitanje postaje napad, ne govorimo više o borbi za prava, nego o potrebi da se vlastiti narativ učini nedodirljivim. Ako svakodnevno oblikuješ javno mišljenje, objavljuješ sadržaje, prozivaš ljude i šalješ poruke institucijama, a pritom tvrdiš da si preslaba za suočavanje s bilo kakvom sumnjom, onda pitanje koje glasi: "Kako to ide zajedno?" nije napad, već legitimno i nužno. Pravi ableizam postoji, i o njemu treba govoriti jasno, ali kada se taj pojam koristi kao oružje protiv svake odgovornosti, tada više nije riječ o zaštiti ranjivih, nego o zloupotrebi vlastite ranjivosti kao političkog kapitala. Tko proglašava svaku kritičku riječ mržnjom ne brani dostojanstvo, nego guši dijalog. Tko sumnju doživljava kao prijetnju, ne traži razumijevanje, nego dominaciju. A tko se u javnosti dosljedno predstavlja kao nedodirljiva žrtva, a istovremeno precizno upravlja percepcijom i reakcijama, ne traži empatiju, nego kontrolu. I zato, kada kažem da ne vjerujem, ne činim nikakav zločin. Kada postavljam pitanje koje odjekuje u tišini, ne nanosim bol. Jer šutnja nikada nije bila znak poštovanja, a istina nikada nije bila neprijatelj.