#Arbnora
Nikada neću zaboraviti reakciju, tada moje, najbolje prijateljice na Naima kada sam joj ga htjela s radošću predstaviti. 🙂
Bile smo doista bliske...godinama se družile, znale sve jedna o drugoj, nekad je ona prespavala kod mene, a nekad ja kod nje...i čule smo se svaki dan. Pričale smo o svemu, stvarno mi nije bila netko tek tako...😍
I baš zbog toga, kako smo Naim i ja tad krenuli u vezu, a ona je često o njemu slušala, htjela sam da svi zajedno idemo na kavu jer mi je ona bila netko bitan. Htjela sam da se upoznaju, da budemo svi nekako prijatelji, jel...
I uglavnom, danima sam planirala tu kavu, mjesecima sam joj pričala o njemu i konačno je došlo vrijeme da se upoznaju...
Stigao je bio Naim, obukao je bio kosuljicu i traperice, kosicu je sredio gelom i naparfemirao se finim parfemom. Uvijek se sređivao tako kada bi se vidjeli jer kako smo bili u vezi na daljinu, to nije bilo često pa kad bi se konačno našli, uvijek nam je to bilo posebno. ❤️
Sjedimo ja i moja prijateljica, čekamo Naima i eto njega... Kako je Naim dolazio prema nama, moja, tada najbolja prijateljica, ga je samo pogledala od glave do pete i u čudu prokomentirala na glas:" Ajme Nora! Pa on je zgodan! 😱"
Ja sam se nasmijala, i onako naivna, ne shvaćajući zapravo odmah što je time mislila sam joj rekla:" pa je da...zašto ne bi bio? 😁"
Ona se tu uzmucala i jedva snašla te rekla:" pa ne, ja sam mislila da je neki prosječan, nisam mislila da ovako lijep može bit... "
Kava je prošla, dan je doista bio lijep, Naim i ja smo trajali, ali ona i ja nismo. 😊
Već godinama nemamo nikakav kontakt jer sam ja tako odabrala.
Ima tu više razloga zašto je prijateljstvo puklo, ali tek nedavno sam shvatila zašto se ona toliko načudila na Naima.
Njoj je bilo čudno, da kako ja, u kolicima, tako uspijem naći lijepog, tada, dečka. 😊
Znate, tonom kako je to rekla nije bilo ono kao mladalački ludo "opaaaa koji macan Noroooo" nego se baš, baš čulo u glasu da je u nevjerici, ma kako ja to tako u kolicima uspjela naći njega. 🙂
Tada toga nisam bila svjesna, ali danas jesam i iskreno, bez obzira što nismo u kontaktu, boli tako kada netko, tada, tvoj, s kim dijeliš sve i svašta, zna koliko vrijediš i kakva si osoba se čudi na neki tvoj "uspjeh", da kako je to moguće...
Često mi je ona u mislima, ali nažalost ne u pozitivnom smislu, uvijek su to neki događaji gdje ju vezujem koliko me znala poniziti, koji mi tek sad dolaze jasni kakvi su točno bili, ali meni je trebalo dugo, da ja ovako naivna shvatim koliko je sati. 😊
Nema nje više niti našeg odnosa, ali ostalo je pitanje: zašto jedna osoba s invaliditetom ne bi mogla imati zgodnog dečka i što je to toliko čudno...? ❤️