#Arbnora
Pitala me jedna djevojka u jednom od videa:
„ Nora, odakle ti ovoliko samopouzdanja? "
Htjela sam joj odgovoriti nešto pozitivno i reći da sve dolazi od ljubavi prema sebi i velikog rada na sebi.
Ali zapravo…voljela bih joj dati drugačiji odgovor ovaj put, a on glasi:
Ne. Ne dolazi to iz ljubavi. Ne dolazi to iz afirmacija pred ogledalom. Ne dolazi to iz savršenog jutra, savršene rutine ni savršene verzije mene.
Dolazi iz preživljavanja.
Dolazi iz dana kad sam bila slomljena, ali sam svejedno morala ustati. Iz trenutaka kad su me ljudi pokušavali umanjiti, objasniti mi tko sam, reći mi što zaslužujem ili ne zaslužujem. Iz pogleda koji su me žalili. Iz rečenica koje su me pokušale posramiti.
Samopouzdanje nije uvijek " volim sebe ".
Ponekad je " nećeš me slomiti ". Nije to osjećaj.
To je odluka.
Odluka da se ne smanjim da bi drugima bilo ugodnije. Odluka da ne šutim kad bih najradije nestala. Odluka da budem glasna čak i kad mi glas drhti.
I da budem iskrena: ima dana kad ga nemam.
Kad sam umorna. Kad sumnjam. Kad bih najradije sve ugasila.
Ali razlika je u tome što više ne čekam da se osjećam snažno da bih djelovala snažno. Radim to i kad se bojim.
Možda moje samopouzdanje ne izgleda kao bajka.
Možda je grubo, možda je tvrdoglavo, možda je nastalo iz inata, ali je moje.
I ako mene pitaš odakle dolazi?
Dolazi iz toga što sam preživjela sve ono što je trebalo uništiti moju vjeru u sebe, a još uvijek sam tu.
👩‍🦽🩷