#Arbnora
Pitao me netko privatno u porukama jučer vezano za objave na stranici: ,, Nora, kako si uspjela dan nakon napornog dana kod doktora odmah biti tako vesela i bez bolova na objavama?😊"
Pa evo da odgovorim, a iskoristit ću jednu uspomenu iz djetinjstva da vam najbolje dočaram.🩷
Imala sam 11 godina. Slomila sam bila nogu po ko zna koji put i pokojni tata me vodio kod doktora da mi stave gips da se noga oporavi.
Nakon satima u čekaonici kod doktora, doktor je riješio gips i kroz priču, unatoč bolovima, ja sam se smijala i ipak veselila.
Doktor je tad pogledao mog oca i rekao mu: ,, nevjerojatno je koliko boli ima, a i dalje se smije s nama. "
Tata mu je kratko odgovorio: ,, Da. To je Nora. "
Dakle, takva sam. 🥰
I dok me boli, dok mi nije dobro, smijem se.😊
Davno sam riješila sama sa sobom da mi ova dijagnoza može uzeti i snagu, i mir, i bolove dati, ali jedno ne smije, a to je: ljubav prema životu. 🩷
Ne želim dozvoliti ovom stanju i umoru i bolesti da mi uzme ljubav prema kavi, snimanju, sređivanju, životu i sebi.
Odmoriti ću koliko treba, ali ovom stanju ne dam cijeli dan provesti u krevetu.
Pola dana, može. Ali cijeli dan... ne. 😊
Ponekad vježbe, ponekad masaže, a ponekad tablete pomognu. I to je moj način borbe.
Osmijehom i pozitivom.
To sam ja.
Nora. 👩‍🦽