#Arbnora
Neki dan sam se probudila sa tolikom težinom u grudima... Bilo mi je potrebno da se isplačem kao nikada do sada jer si mi toliko nedostajao, tata.
Nisi mi toliko nedostajao kao tata jer to mi uvijek nedostaješ, već si mi nedostajao kao osoba koja me razumije, onako istinski. To je danas jako teško naći...
Sjetila sam se nekih stvari s tobom, a jedna od njih je sljedeća...
Bila sam dijete. Bili smo u čekaonici kod doktora, išla sam ne regularnu kontrolu, a ti si mi kao i uvijek bio pratnja i podrška.
U čekaonici je bio red velik, ali osobe s invaliditetom su imale prednost.
Bio je jedan mali dječak u invalidskim kolicima, čekao je neko vrijeme da ga u redu doktor pozove i netko na nogama ga je prešao i htio doći prvi na red.👩‍🦽
Ti si u tom trenutku ustao iz klupe i ko raketa ljutito rekao:,, Alo? Jel ne vidiš da je dječak invalid?? Kud ćeš prije njega???"
Ta druga osoba se povukla u svoj red natrag, a dječak je došao na svoj red ponovno...
🥺
Bio si toliko mudar... toliko stabilan kao ličnost, inteligentan, vedar unatoč svojim poteškoćama i dao mi dobro do znanja koliko je zdrava glava na ramenima važna.
Uvijek ćeš dok živim i postojim biti osoba u koju se ugledam i na koju sam ponosna. 🩷
Nekad mi toliko nedostaju razgovori s tobom, čisto da ti glas čujem, ono veselje i snagu u njemu, i tvoje:,, Ooo, di si Nora?? " vrijedilo je više od ičega. 😥
Nikada mi neće biti jasno kako si samo tako napustio ovaj svijet i više se nikad nećeš vratiti jer imao si toliko snova, želja, ciljeva... bio si pun snage, nije ti bilo kraja. 💔
Vječno ću da te nosim u srcu i sve tvoje poučne priče, a borbu za život posebno ću pamtiti jer bez nje ne bi ni upola bila ovo što sam danas.🌷