#Arbnora
Postoje dani, kao danas, gdje kada završim sa treningom, tijelo, mišići, kosti me toliko bole da mi treba 15 minuta da se vratim na krevet, sa strunjače. 🥺
Budem toliko iscrpljena da legnem na strunjaču i zatvorim oči i mirujem.
Mirujem jer nemam snage za ništa drugo.❤️🩹
Prije toga, ručak, Naia, termini, i ostale obaveze ne čekaju i moraju biti izvršene. Naim, asistenti su tu, ali kad se dan završi, ja sam mama i samim tim dalje ne moram govoriti. Mama mora često potegnuti i kad ne može.
Ona mora. Mama je. Ponekad mi od treninga budu modrice na rukama. Ponekad imam osjećaj gorenja na skoliozi kod kralježnice, a ponekad osjećam zdjelicu kako mi krcka kada pokušam napraviti trbusnjake.
Često me bole laktovi koji su deformirani, ramena i svaki iskrivljeni dio.
No... unatoč tome svemu, jednu stvar sam čvrsto odlučila i ne planiram drugačije, a to je: trening se mora napraviti, pa i pod cijenu da se spava na strunjači ili taj dan jede kruh sa hrenovkama jer snage za bolje kuhano nije bilo. Ali trening mora biti prioritet. On rasterećuje bol i ono najbitnije: kada se ne daj Bože desi neka nesreća ili pad, jaki mišići štite kost.
I naravno kilogrami brže se tope. ♥️
Tako da, nema...nema predaje.
A da bude suza i dana kada stisnem zube i ignoriram modrice - bude.
Ali nema predaje. Trening je obaveza. Obaveza.👩🦽
Postoje dani, kao danas, gdje kada završim sa treningom, tijelo, mišići, kosti me toliko bole da mi treba 15 minuta da se vratim na krevet, sa strunjače. 🥺
Budem toliko iscrpljena da legnem na strunjaču i zatvorim oči i mirujem.
Mirujem jer nemam snage za ništa drugo.❤️🩹
Prije toga, ručak, Naia, termini, i ostale obaveze ne čekaju i moraju biti izvršene. Naim, asistenti su tu, ali kad se dan završi, ja sam mama i samim tim dalje ne moram govoriti. Mama mora često potegnuti i kad ne može.
Ona mora. Mama je. Ponekad mi od treninga budu modrice na rukama. Ponekad imam osjećaj gorenja na skoliozi kod kralježnice, a ponekad osjećam zdjelicu kako mi krcka kada pokušam napraviti trbusnjake.
Često me bole laktovi koji su deformirani, ramena i svaki iskrivljeni dio.
No... unatoč tome svemu, jednu stvar sam čvrsto odlučila i ne planiram drugačije, a to je: trening se mora napraviti, pa i pod cijenu da se spava na strunjači ili taj dan jede kruh sa hrenovkama jer snage za bolje kuhano nije bilo. Ali trening mora biti prioritet. On rasterećuje bol i ono najbitnije: kada se ne daj Bože desi neka nesreća ili pad, jaki mišići štite kost.
I naravno kilogrami brže se tope. ♥️
Tako da, nema...nema predaje.
A da bude suza i dana kada stisnem zube i ignoriram modrice - bude.
Ali nema predaje. Trening je obaveza. Obaveza.👩🦽
2 months ago
(E)
2 months ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
Vidjela sam juče kako te bole kosti kad si tanzala u kolicima zbog prinove jedne kornjače kojoj se mala nije ni obradovala… Ne spominji više riječ u ta žvaljava usta “mama” jer i maćeha bi joj bila bolja nego ti! Ti si jedno opasno egoistično lažno stvorenje, pfui 🤮 Lažeš i petljaš uvjek jedno te isto… napraviš neku reklamu kao kako vježbaš i poslije misliš da ćeš skupiti dovoljno lajkova, a niko ti ne vjeruje više, čuj modrice imaš od vježbanja 🤣😂😂😂 Marš kobiletino jedna smrdljiva 👊👊👊
2 months ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
Ajmeeeee..znala sam! nekoliko dana o kornjači i plesu na kolicima ...točno sam bila napisala da će objaviti opet nešto o umoru i bolovima..Ma daj više odj... dokle više misliš obmanjivati javnost?? Naporna si do zla boga sa tom patetikom jer dobro znaš da sereš..nekoliko proteklih dana si skakala posvuda..te ZOO te shopinzi te kornjača..ajde brate mili pogledaj se u ogledalo i pljusni samu sebe! Prestani lagati i skupljati bodove na jebenoj patetici..dosta je više!!
2 months ago
(E)
In response CarboNora Bambucci to his Publication
Govoriš o boli, iscrpljenosti, treninzima koji te navodno iscrpe do te mjere da ne možeš ustati s podloge, ali jedino što je uistinu prenapregnuto u cijeloj toj priči jest tvoja neutaživa potreba za pažnjom. Svakih nekoliko dana pojavljuje se nova emocionalna epizoda, nova samonametnuta patnja, nova verzija sebe u ulozi žrtve, i to redovito popraćeno savršeno tempiranom objavom za publiku. Nešto u svemu tome jednostavno ne štima. Osoba koja se stvarno bori s vlastitim tijelom i iscrpljenošću nema snage ni vremena dokumentirati svaki trenutak i pretvarati ga u dramski scenarij u stvarnom vremenu. To nije snaga, to je predstava. I to loše režirana. Ne pokazuješ volju, već očajničku potrebu za divljenjem. Umjesto da ljude motiviraš, ti ih sve više zamaras. Nisi ratnica. Nisi heroj. Ti si osoba koja je zarobljena u vlastitoj fantaziji o tome kako želi da je drugi doživljavaju. I ne, nema ništa loše u tome da si slab, ali prestani slabost predstavljati kao izmišljenu snagu. Jer kad se svi slojevi teatralnosti maknu, ostaje samo manipulacija, pažljivo upakirana u priču s mašnicom. Jer kad istina više ne pogađa to samo znači da je odavno zamijenjena iluzijom.
2 months ago
In response Helena to his Publication
Još jedno obmanjivanje publike kako je ona borac koji ne odustaje, kako je dosljedna onome što naumi.
2 months ago
In response Helena to his Publication
Rekoh davno I ne jednom. Ona da ima takve bolove o kojima prica bila bi na fentanilu. Ona nema bolove. Da ima tu nema tog tipa vježbanja.
Radi se pasivno sa terapeutima, da se očuva mišićna masa, koje ona ima i previše. Sve rečeno o njoj.
Radi se pasivno sa terapeutima, da se očuva mišićna masa, koje ona ima i previše. Sve rečeno o njoj.
