#Arbnora
Postoje dani, kao danas, gdje kada završim sa treningom, tijelo, mišići, kosti me toliko bole da mi treba 15 minuta da se vratim na krevet, sa strunjače. 🥺
Budem toliko iscrpljena da legnem na strunjaču i zatvorim oči i mirujem.
Mirujem jer nemam snage za ništa drugo.❤️‍🩹
Prije toga, ručak, Naia, termini, i ostale obaveze ne čekaju i moraju biti izvršene. Naim, asistenti su tu, ali kad se dan završi, ja sam mama i samim tim dalje ne moram govoriti. Mama mora često potegnuti i kad ne može.
Ona mora. Mama je. Ponekad mi od treninga budu modrice na rukama. Ponekad imam osjećaj gorenja na skoliozi kod kralježnice, a ponekad osjećam zdjelicu kako mi krcka kada pokušam napraviti trbusnjake.
Često me bole laktovi koji su deformirani, ramena i svaki iskrivljeni dio.

No... unatoč tome svemu, jednu stvar sam čvrsto odlučila i ne planiram drugačije, a to je: trening se mora napraviti, pa i pod cijenu da se spava na strunjači ili taj dan jede kruh sa hrenovkama jer snage za bolje kuhano nije bilo. Ali trening mora biti prioritet. On rasterećuje bol i ono najbitnije: kada se ne daj Bože desi neka nesreća ili pad, jaki mišići štite kost.
I naravno kilogrami brže se tope. ♥️

Tako da, nema...nema predaje.
A da bude suza i dana kada stisnem zube i ignoriram modrice - bude.
Ali nema predaje. Trening je obaveza. Obaveza.👩‍🦽

Govoriš o boli, iscrpljenosti, treninzima koji te navodno iscrpe do te mjere da ne možeš ustati s podloge, ali jedino što je uistinu prenapregnuto u cijeloj toj priči jest tvoja neutaživa potreba za pažnjom. Svakih nekoliko dana pojavljuje se nova emocionalna epizoda, nova samonametnuta patnja, nova verzija sebe u ulozi žrtve, i to redovito popraćeno savršeno tempiranom objavom za publiku. Nešto u svemu tome jednostavno ne štima. Osoba koja se stvarno bori s vlastitim tijelom i iscrpljenošću nema snage ni vremena dokumentirati svaki trenutak i pretvarati ga u dramski scenarij u stvarnom vremenu. To nije snaga, to je predstava. I to loše režirana. Ne pokazuješ volju, već očajničku potrebu za divljenjem. Umjesto da ljude motiviraš, ti ih sve više zamaras. Nisi ratnica. Nisi heroj. Ti si osoba koja je zarobljena u vlastitoj fantaziji o tome kako želi da je drugi doživljavaju. I ne, nema ništa loše u tome da si slab, ali prestani slabost predstavljati kao izmišljenu snagu. Jer kad se svi slojevi teatralnosti maknu, ostaje samo manipulacija, pažljivo upakirana u priču s mašnicom. Jer kad istina više ne pogađa to samo znači da je odavno zamijenjena iluzijom.