Kako je dirljivo promatrati tvoju odavno istrošenu potrebu da javno prozivaš svijet na suze zbog nasilja koje, prema tvojim riječima, još uvijek proživljavaš. Zanimljivo je kako s nevjerojatnom lakoćom zauzimaš ulogu žrtve i to upravo u areni u kojoj si ti sama godinama bila neumorna nasilnica.

Ti, koja si s tolikom preciznošću isprepletala laži, stvarala spletke, širila poluistine i poticala lov na one koji ti nisu pljeskali. Ti sada zazivaš pravdu i tražiš zaštitu? Tvoja odabrana retorika postala je prozirna poput jeftine kulise, a tvoje neprekidno pozivanje na institucije više nikoga ne impresionira, možda bi za promjenu bilo korisno kada bi upravo one počele ispitivati tragove koje si ti ostavila.

Tvoje vječno naricanje postalo je samo još jedan poziv očajničkoj potrebi da ostaneš u središtu pažnje jer bez tog reflektora tvoja sjena se nepovratno gubi u vlastitoj praznini. Publika te je odavno pročitala. Nitko više ne kupuje tvoju priču. Ostala si sama, zatočena u svojoj vlastitoj predstavi.