Ako je vremenska prognoza vrhunac uzbuđenja u tvom životu, onda doista nije čudno što te više nitko ne čuje. Možda ti još jedino vjetar pristojno odgovara iz čiste sućuti prema tvojoj tišini.

Doista je zapanjujuće promatrati kako si, nakon što su ti se svi životni narativi istrošili, spala na vremensku prognozu kao zadnju slamku spasa, kao da itko još s istinskim zanimanjem prati tvoje isprazne izvještaje. Kada ti se uruše sve lažno izgrađene scene, ostaješ sama s promjenom temperature kao posljednjim sugovornikom, u očajničkoj potrebi da netko, bilo tko, još uvijek sluša.

Mislim da više hočeš reći , da se u tvom pilećem mozgiću sve okreće i izokreće i stupnjevi ti rastu dok se u tvojoj glavurdini ne desi bum, bom i Adios 😁😂💪