Doista je zapanjujuće promatrati kako si, nakon što su ti se svi životni narativi istrošili, spala na vremensku prognozu kao zadnju slamku spasa, kao da itko još s istinskim zanimanjem prati tvoje isprazne izvještaje. Kada ti se uruše sve lažno izgrađene scene, ostaješ sama s promjenom temperature kao posljednjim sugovornikom, u očajničkoj potrebi da netko, bilo tko, još uvijek sluša.