To govori baš ona koja bi posljednja trebala progovoriti. Pričaš o snovima, a za mnoge si bila upravo suprotno, noćna mora u ljudskom obliku. Svojim vječitim predstavama, lažima i igrom preko tuđih leđa ostavila si trag nepravde, a ne nadahnuća. Umjesto da dijeliš velike mudrosti, možda bi trebala najprije pogledati u vlastito ogledalo i zapitati se koliko si puta ranila, koliko povjerenja uništila, koliko si se puta sakrila iza riječi koje nikada nisi živjela. Jer ona koja nikada nije bila iskrena nema pravo govoriti o snovima, a još manje o vrijednostima. Ti ne propovijedaš, ti prikrivaš. Tvoje riječi nisu putokaz, nego kulisa. I svatko tko te doista poznaje zna, iza svega stoji praznina.