4 months ago
#Arbnora
U moru komentara koje svakodnevno dobivam, često imam dojam da ljudi zaborave na moj invaliditet — iako o njemu najviše govorim. Ponekad me tretiraju kao da sam jednaka zdravim ljudima, što je s ljudske strane lijepo i dobro, ali s funkcionalne i životne strane — vrlo nerealno. Naše mogućnosti nisu iste, a kada nas tretiraju jednako, nesvjesno nas time zakidaju i nanose nam štetu. Živim s invaliditetom svakog dana. To nije nešto što se pali i gasi, nije faza ni nešto o čemu mogu zaboraviti. To je nešto što ti utječe u svaku poru tvoga života - htio ti to ili ne.
I često mi se događa da ljudi to zaborave — iako o tome stalno govorim. Zaborave da iza mojih riječi stoji neprekidna, nevidljiva njima, borba. Nisam sama. Nas ima još — mnoge osobe s invaliditetom koje svakodnevno prolaze kroz iste izazove, iste predrasude i nevidljive bitke. Razumijevanje često izostaje jer nije lako shvatiti ono što nije u vlastitom tijelu i životu. No to ne umanjuje stvarnost naše boli i naših potreba. Zaborave da je naša snaga istovremeno i naša ranjivost. Zaborave da i mi znamo slomiti se i izgubiti živce — pred skrhanim sustavom koji ne funkcionira ili društvom koje zakida. Zaborave da nije dovoljno samo čuti naše stanje, nego ga i poštovati. 👩🦽
I boli više što zaboravljaju nego što boli invaliditet sam. Jer dok oni zaboravljaju, mi i dalje nosimo izazove od kojih se ne možemo isključiti ni na tren. Ti izazovi su s nama stalno, i s posljedicama kojima se ponekad ne vide na prvi pogled. Ne tražimo sažaljenje. Ne tražimo da nas gledate s distance. Tražimo samo jedno: da nas stvarno vidite. Da nas stvarno čujete. Da našu realnost ne pretvarate u dramu ili propitivanja, nego u dio koji zaslužuje poštovanje i razumijevanje. Jer naša tijela nisu prepreka — to su naši domovi. I imamo pravo biti u njima onakvi kakvi jesmo, bez straha, bez isprike i bez potrebe za dozvolom.
👩🦽❤️🩹
U moru komentara koje svakodnevno dobivam, često imam dojam da ljudi zaborave na moj invaliditet — iako o njemu najviše govorim. Ponekad me tretiraju kao da sam jednaka zdravim ljudima, što je s ljudske strane lijepo i dobro, ali s funkcionalne i životne strane — vrlo nerealno. Naše mogućnosti nisu iste, a kada nas tretiraju jednako, nesvjesno nas time zakidaju i nanose nam štetu. Živim s invaliditetom svakog dana. To nije nešto što se pali i gasi, nije faza ni nešto o čemu mogu zaboraviti. To je nešto što ti utječe u svaku poru tvoga života - htio ti to ili ne.
I često mi se događa da ljudi to zaborave — iako o tome stalno govorim. Zaborave da iza mojih riječi stoji neprekidna, nevidljiva njima, borba. Nisam sama. Nas ima još — mnoge osobe s invaliditetom koje svakodnevno prolaze kroz iste izazove, iste predrasude i nevidljive bitke. Razumijevanje često izostaje jer nije lako shvatiti ono što nije u vlastitom tijelu i životu. No to ne umanjuje stvarnost naše boli i naših potreba. Zaborave da je naša snaga istovremeno i naša ranjivost. Zaborave da i mi znamo slomiti se i izgubiti živce — pred skrhanim sustavom koji ne funkcionira ili društvom koje zakida. Zaborave da nije dovoljno samo čuti naše stanje, nego ga i poštovati. 👩🦽
I boli više što zaboravljaju nego što boli invaliditet sam. Jer dok oni zaboravljaju, mi i dalje nosimo izazove od kojih se ne možemo isključiti ni na tren. Ti izazovi su s nama stalno, i s posljedicama kojima se ponekad ne vide na prvi pogled. Ne tražimo sažaljenje. Ne tražimo da nas gledate s distance. Tražimo samo jedno: da nas stvarno vidite. Da nas stvarno čujete. Da našu realnost ne pretvarate u dramu ili propitivanja, nego u dio koji zaslužuje poštovanje i razumijevanje. Jer naša tijela nisu prepreka — to su naši domovi. I imamo pravo biti u njima onakvi kakvi jesmo, bez straha, bez isprike i bez potrebe za dozvolom.
👩🦽❤️🩹
I te kako si ti zdrava smrdljiva debela patuljčino, kako te nije sramota da se ubrajaš medju invalidima, ti stvarni invalidi niti prose niti lažu kao ti, žive i bore se kako mogu, a i što objave nešto na internetu je red, želja i volja za pomoći. Ti si mene bila nasukala jer sam se sažalila i sve moguće sam ti slala jer ni u ludilu nisam mogla predpostaviti da si ti lažna ljigava patučjčina koja bi i preko jadnih stvarnih invalida gazila, samo da dodješ do tvog cilja. Hvala Bogu da si se sama izdala kad sam ti jedan iskren komentar dala i ti mene blokirala i ja uvidjela koje si ti u biti prokleto lažno djubre 🤮🤮 Zato te sad gazim i neću odustati dok ne odeš u onu iskopanu spremnu rupaču za tebe, pa seri onda mravima tamo 😂😂💪💪💪
4 months ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
