2 months ago
#Arbnora
Znate li zašto mene pojedinci baš ne vole? Ali odgovor je vrlo jednostavan i ne, ne glasi:" ne možemo se svakome svidjeti " jer u mom slucaju glasi sljedeće:
,, Jer nisam dozvolila ulogu sažaljenja na sebe, na što su vecina kada su osobe s invaliditetom u pitanju navikla. " ☺️👩🦽
Daaa,da!
Sad, Vi koji me duže pratite, POGODITE u komentarima, gdje su i kome tu ulogu prebacili?
Razmislite dobro!
Koga najčešće žale u komentarima kad ja na sebe ne dam jer naprosto netko MORA biti za zaljenje kada je invaliditet u pitanju?
3,2,1...komentari SAD.
Znate li zašto mene pojedinci baš ne vole? Ali odgovor je vrlo jednostavan i ne, ne glasi:" ne možemo se svakome svidjeti " jer u mom slucaju glasi sljedeće:
,, Jer nisam dozvolila ulogu sažaljenja na sebe, na što su vecina kada su osobe s invaliditetom u pitanju navikla. " ☺️👩🦽
Daaa,da!
Sad, Vi koji me duže pratite, POGODITE u komentarima, gdje su i kome tu ulogu prebacili?
Razmislite dobro!
Koga najčešće žale u komentarima kad ja na sebe ne dam jer naprosto netko MORA biti za zaljenje kada je invaliditet u pitanju?
3,2,1...komentari SAD.
Iskreno? Ovaj tekst odiše samodopadnošću. 🤦♀️
Nitko te ne mora sažalijevati, ali upravo time što neprestano ponavljaš kako ti sažaljenje ne treba, zapravo pokazuješ da oko njega gradiš cijeli svoj identitet.
Snaga se ne objavljuje u statusima, snaga se živi. A oni koji su doista snažni, oni kojima se divi, nemaju potrebu dramatično dokazivati da su izvan dohvata tuđeg sažaljenja.
Tvoje riječi, umjesto da odražavaju dostojanstvo, zvuče kao zahtjev za priznanjem: pogledajte me, ja sam iznad svega toga. Ali time ne uzdižeš sebe, već spuštaš druge.
I to famozno: „Netko mora biti za sažaljenje“… Ne, nitko ne mora. To je samo tvoja projekcija. Nije problem u komentarima, nije problem u svijetu. Problem je u tonu kojim gledaš na druge, tonom koji više podsjeća na nadmenost nego na hrabrost.
Prava veličina šuti dok ostaje uspravna. A ti? Ti vičeš i time otkrivaš da još uvijek stojiš u sjeni onoga protiv čega se buniš.
Nitko te ne mora sažalijevati, ali upravo time što neprestano ponavljaš kako ti sažaljenje ne treba, zapravo pokazuješ da oko njega gradiš cijeli svoj identitet.
Snaga se ne objavljuje u statusima, snaga se živi. A oni koji su doista snažni, oni kojima se divi, nemaju potrebu dramatično dokazivati da su izvan dohvata tuđeg sažaljenja.
Tvoje riječi, umjesto da odražavaju dostojanstvo, zvuče kao zahtjev za priznanjem: pogledajte me, ja sam iznad svega toga. Ali time ne uzdižeš sebe, već spuštaš druge.
I to famozno: „Netko mora biti za sažaljenje“… Ne, nitko ne mora. To je samo tvoja projekcija. Nije problem u komentarima, nije problem u svijetu. Problem je u tonu kojim gledaš na druge, tonom koji više podsjeća na nadmenost nego na hrabrost.
Prava veličina šuti dok ostaje uspravna. A ti? Ti vičeš i time otkrivaš da još uvijek stojiš u sjeni onoga protiv čega se buniš.
2 months ago
In response CarboNora Bambucci to his Publication
