Da nije iskompleksirana ne bi koristila AL za slike i videa. UopÄe ne liÄi na sebe. A narcisi to i rade. UljepĆĄavaju sliku o sebi na van. izgradnjom "laĆŸnog ja" . Ta idealizirana fasada sluĆŸi kao ĆĄtit kojim se prikriva duboka unutarnja nesigurnost, krhko samopoĆĄtovanje ili strah od beznaÄajnostiâŠu biti ona je teĆĄki kompleksaĆĄ đđđ
Ta mala, smrdljiva, prljava krmaÄa neprestano nam se vraÄa, najÄeĆĄÄe u kasnim noÄnim satima! Pritom Äita naĆĄe tekstove i pregledava korisniÄke profile. OÄito vjeruje da nitko ne primjeÄuje njezine posjete! VeÄ je nekoliko puta promijenila svoja korisniÄka imena i doista misli da smo toliko glupi da te promjene neÄemo primijetiti! Noru Äemo i dalje drĆŸati na naĆĄem radaru te Äemo nadleĆŸne institucije vrlo detaljno obavijestiti o njoj Äim saznamo kamo se seli.
16 hr ago
I opet se danas neĆĄto fino kuhalo. đ„°
Jedan od najljepĆĄih trenutaka u danu mi je kada Naim doÄe s posla, umoran, a ja ga doÄekam s toplim obrokom. Pogotovo kada je vani hladno, pa kuÄa zamiriĆĄe na neĆĄto domaÄe.
A joĆĄ mi je draĆŸe kada Naia stigne iz vrtiÄa, uÄe u kuhinju i odmah pita: âMama, ĆĄto to tako fino miriĆĄi?â â€ïž
Mislim da svi koji su odrasli uz mamu koja je kuhala znaju da niĆĄta ne moĆŸe zamijeniti miris i okus domaÄe hrane. Nisu to samo obroci, nego uspomene koje nosimo sa sobom cijeli ĆŸivot.
Voljela bih da se i Naia jednog dana sjeti tih malih trenutaka. Da pamti kako ju je kod kuÄe Äekao topao ruÄak, kako smo zajedno sjedili za stolom i kako se ljubav ponekad pokazivala upravo kroz najobiÄnije stvari.
Naravno, kuham koliko mi zdravlje i moguÄnosti dopuĆĄtaju, iz svojih invalidskih kolica, nekad s viĆĄe, a nekad s manje snage. Ne mora sve biti savrĆĄeno da bi bilo lijepo. VaĆŸno mi je da mogu sudjelovati, stvarati i svojoj obitelji pruĆŸiti dio te topline koju i sama pamtim iz djetinjstva.
A muĆŸ k'o muĆŸâŠ nekad pohvali, a nekad malo i zanovijeta. đ Ali dobro, i to mu se oprosti. Ipak kuha njegova ĆŸena! đ
Ćœelim vam lijep i mirisan vikend, ljudi. â€ïž
Jedan od najljepĆĄih trenutaka u danu mi je kada Naim doÄe s posla, umoran, a ja ga doÄekam s toplim obrokom. Pogotovo kada je vani hladno, pa kuÄa zamiriĆĄe na neĆĄto domaÄe.
A joĆĄ mi je draĆŸe kada Naia stigne iz vrtiÄa, uÄe u kuhinju i odmah pita: âMama, ĆĄto to tako fino miriĆĄi?â â€ïž
Mislim da svi koji su odrasli uz mamu koja je kuhala znaju da niĆĄta ne moĆŸe zamijeniti miris i okus domaÄe hrane. Nisu to samo obroci, nego uspomene koje nosimo sa sobom cijeli ĆŸivot.
Voljela bih da se i Naia jednog dana sjeti tih malih trenutaka. Da pamti kako ju je kod kuÄe Äekao topao ruÄak, kako smo zajedno sjedili za stolom i kako se ljubav ponekad pokazivala upravo kroz najobiÄnije stvari.
Naravno, kuham koliko mi zdravlje i moguÄnosti dopuĆĄtaju, iz svojih invalidskih kolica, nekad s viĆĄe, a nekad s manje snage. Ne mora sve biti savrĆĄeno da bi bilo lijepo. VaĆŸno mi je da mogu sudjelovati, stvarati i svojoj obitelji pruĆŸiti dio te topline koju i sama pamtim iz djetinjstva.
A muĆŸ k'o muĆŸâŠ nekad pohvali, a nekad malo i zanovijeta. đ Ali dobro, i to mu se oprosti. Ipak kuha njegova ĆŸena! đ
Ćœelim vam lijep i mirisan vikend, ljudi. â€ïž