23 hr ago
In response Bambucci to his Publication
A ružnih lopata na prstima boze sačuvaj.
O hrani ne bih, lijepa dijeta 😅
O hrani ne bih, lijepa dijeta 😅
5 days ago
#Arbnora
Neki dani ne traže ništa posebno da bi bili savršeni. ❤️
Sunce, osmijesi, zajednički stol i vrijeme provedeno s najdražima. Ja sam uživala u palačinki s pistacijom i svježim jagodama, Naia je odabrala Nutellu, a Naim bananu i domaću čokoladu. Uz finu kavicu i predivnu atmosferu, sve je bilo baš onako kako treba.
Najljepše uspomene često nastanu u sasvim običnim trenucima, kada smo zajedno, bez žurbe i s punim srcem. Danas smo se upravo tako osjećali - zahvalno, sretno i ispunjeno. ☀️🤎🥞☕
Neki dani ne traže ništa posebno da bi bili savršeni. ❤️
Sunce, osmijesi, zajednički stol i vrijeme provedeno s najdražima. Ja sam uživala u palačinki s pistacijom i svježim jagodama, Naia je odabrala Nutellu, a Naim bananu i domaću čokoladu. Uz finu kavicu i predivnu atmosferu, sve je bilo baš onako kako treba.
Najljepše uspomene često nastanu u sasvim običnim trenucima, kada smo zajedno, bez žurbe i s punim srcem. Danas smo se upravo tako osjećali - zahvalno, sretno i ispunjeno. ☀️🤎🥞☕
6 days ago
#Arbnora
Rodila ju je tišina,
u sobi gdje su šaptali doktori,
gdje su strepnje bile glasnije od riječi,
a nada - tanka nit u majčinim prstima.
Tijelo slomljivo kao porculan,
ali duša - vatra koja ne zna sagorjeti.
Svijet je majku gledao sumnjom,
a majka je gledala u svoje
dijete, vjerom jačom od svih prognoza.
Nije ju nosila samo u trbuhu,
već godinama - na umornim rukama,
u mislima opterecenim,
u borbama s pogledima koji nisu razumjeli
da slabost u kostima ne znači slabost u srcu.
Djevojčica je rasla kao pjesma puna rime,
uklopiva, svoja, mir u tišini.
I svaki korak što joj majka
nije mogla učiniti -
majka je poklonila njoj da može.
Jer to dijete nije samo čudo života,
već dokaz da ljubav ponekad mora boljeti
da bi živjela.♥️
Rodila ju je tišina,
u sobi gdje su šaptali doktori,
gdje su strepnje bile glasnije od riječi,
a nada - tanka nit u majčinim prstima.
Tijelo slomljivo kao porculan,
ali duša - vatra koja ne zna sagorjeti.
Svijet je majku gledao sumnjom,
a majka je gledala u svoje
dijete, vjerom jačom od svih prognoza.
Nije ju nosila samo u trbuhu,
već godinama - na umornim rukama,
u mislima opterecenim,
u borbama s pogledima koji nisu razumjeli
da slabost u kostima ne znači slabost u srcu.
Djevojčica je rasla kao pjesma puna rime,
uklopiva, svoja, mir u tišini.
I svaki korak što joj majka
nije mogla učiniti -
majka je poklonila njoj da može.
Jer to dijete nije samo čudo života,
već dokaz da ljubav ponekad mora boljeti
da bi živjela.♥️