8 hr ago
#Arbnora
Kad sam saznala da sam trudna, iako sam se veselila Nai i svemu što dolazi, duboko u sebi osjećala sam strah.
Ne strah od majčinstva, ne od nje – za nju sam znala da ću je voljeti beskrajno – nego strah od sebe. Strah od svoje dijagnoze. Od svega što mi moje tijelo može prirediti...
Iza osmijeha koji sam nosila kroz trudnoću, iza veselja i iščekivanja, krile su se brige koje nisam ni s kim mogla podijeliti.
Pitala sam se:
Hoću li moći brinuti o njoj ovako – u kolicima?
Hoću li je moći podići, s ovim slabim, iskrivljenim rukama?
Kako ću izdržati bolove u leđima kad poraste, kad se bude otimala dok ima prljavu pelenu, kad me nogicama udari nehotice?
Hoću li je moći privući k sebi, presvući, očistiti?
Što ću kad budemo same po cijele dane jer Naim radi, a ja umorna, iscrpljena, u bolovima?
Nemamo bake, nemamo tete – nemamo nikoga.
A što ako nešto slomim, nedaj Bože? Kako ću tada, kad je ona ovisna o meni u svemu?
Milijon pitanja. Milijon strahova.
A opet... još veća želja za njom.
Još veća ljubav.
✨✨✨
Sad, kad je prošlo neko vrijeme, kad je Naia narasla i najteže je, barem za sada, iza nas… voljela bih zagrliti onu zabrinutu, ali i nasmijanu sebe iz tog razdoblja.
Pokazala bih joj ovu sliku i rekla:
"Hej, iako si se tiho, u sebi, bojala svega... slušala si svoje srce. I uspjela si. Evo ti ova slika – nagrada za svaki dan koji si izdržala, za svaki strah koji si pobijedila.
Zaslužila si ovaj osmijeh.
Smij se, hrabra Nora."
✨✨✨
Jer teško je.
Teško je biti sam u tuđoj zemlji, bez ikoga svoga.
Još teže kad si osoba s invaliditetom, kad znaš da se uvijek nešto može dogoditi – i dogodilo se, imala sam operaciju, još se oporavljam...
Ali unatoč svemu – uspjele smo.
Moja Naia i ja.
Uspijevamo svaki dan.
Ona raste.
Svaki dan je fizički sve samostalnija.
A ja… ja ću s vremenom zaboraviti sve te brige koje su me tada gušile.
Ali naši osmijesi?
Oni će ostati zauvijek.
Volim te, Naia. 💟
Kad sam saznala da sam trudna, iako sam se veselila Nai i svemu što dolazi, duboko u sebi osjećala sam strah.
Ne strah od majčinstva, ne od nje – za nju sam znala da ću je voljeti beskrajno – nego strah od sebe. Strah od svoje dijagnoze. Od svega što mi moje tijelo može prirediti...
Iza osmijeha koji sam nosila kroz trudnoću, iza veselja i iščekivanja, krile su se brige koje nisam ni s kim mogla podijeliti.
Pitala sam se:
Hoću li moći brinuti o njoj ovako – u kolicima?
Hoću li je moći podići, s ovim slabim, iskrivljenim rukama?
Kako ću izdržati bolove u leđima kad poraste, kad se bude otimala dok ima prljavu pelenu, kad me nogicama udari nehotice?
Hoću li je moći privući k sebi, presvući, očistiti?
Što ću kad budemo same po cijele dane jer Naim radi, a ja umorna, iscrpljena, u bolovima?
Nemamo bake, nemamo tete – nemamo nikoga.
A što ako nešto slomim, nedaj Bože? Kako ću tada, kad je ona ovisna o meni u svemu?
Milijon pitanja. Milijon strahova.
A opet... još veća želja za njom.
Još veća ljubav.
✨✨✨
Sad, kad je prošlo neko vrijeme, kad je Naia narasla i najteže je, barem za sada, iza nas… voljela bih zagrliti onu zabrinutu, ali i nasmijanu sebe iz tog razdoblja.
Pokazala bih joj ovu sliku i rekla:
"Hej, iako si se tiho, u sebi, bojala svega... slušala si svoje srce. I uspjela si. Evo ti ova slika – nagrada za svaki dan koji si izdržala, za svaki strah koji si pobijedila.
Zaslužila si ovaj osmijeh.
Smij se, hrabra Nora."
✨✨✨
Jer teško je.
Teško je biti sam u tuđoj zemlji, bez ikoga svoga.
Još teže kad si osoba s invaliditetom, kad znaš da se uvijek nešto može dogoditi – i dogodilo se, imala sam operaciju, još se oporavljam...
Ali unatoč svemu – uspjele smo.
Moja Naia i ja.
Uspijevamo svaki dan.
Ona raste.
Svaki dan je fizički sve samostalnija.
A ja… ja ću s vremenom zaboraviti sve te brige koje su me tada gušile.
Ali naši osmijesi?
Oni će ostati zauvijek.
Volim te, Naia. 💟
21 hr ago
#Arbnora
Allahu moj, čuvaj me od zla zavidnika i spletkaroša.
Udalji od mene “prijatelje” u kome se neprijatelj krije.
I udalji me od ljudi sa više lica, sa kojima nikad čovjek ne zna na čemu je.
I od onih koji žele da drugima zlo nanesu.
Jer Ti si jak, a oni su slabi.
Sudbinu i opskrbu koju Ti nekome propišeš, stvorenja ne mogu svojim zlom uzeti.
Amin. 🤲☪️🩷
Allahu moj, čuvaj me od zla zavidnika i spletkaroša.
Udalji od mene “prijatelje” u kome se neprijatelj krije.
I udalji me od ljudi sa više lica, sa kojima nikad čovjek ne zna na čemu je.
I od onih koji žele da drugima zlo nanesu.
Jer Ti si jak, a oni su slabi.
Sudbinu i opskrbu koju Ti nekome propišeš, stvorenja ne mogu svojim zlom uzeti.
Amin. 🤲☪️🩷
1 day ago
#Arbnora
Kada sam krenula kuhati, s obzirom da nemam snage kao i drugi i ne mogu svu snagu upotrijebiti na kuhanje, imam i ostale obaveze, bilo mi je bitno da su moji obroci: jednostavni, brzi, a fini.😊
To mi je trebalo dugo vremena da naučim jer se većina obroka priprema sa kompliciranim receptima, dodavanju raznih namirnica, čuda i čekajući po sporoj temperaturi da se skuha.
Ja tu snage za to nemam.
Kod mene mora bit sve brzo i jednostavno, inače platim bolovima ako je suprotno.
Kako se vrijeme odmicalo, naučila sam dosta recepta koji su brzi, laki, jednostavni, a mogu se iz invalidskih kolica lako napraviti, bez da se umarate.😍
Jeste li za da napravim 10 takvih recepta i da ih podijelim sa vama koji možda želite fino jesti, a nemate vremena kuhati satima?👩🦽
Recepti mogu pomoći svima, a ponajviše nekoj mladoj osobi s invaliditetom koja ima volje kuhati ali nema puno snage.😊
Pišite u komentarima.🩷
Kada sam krenula kuhati, s obzirom da nemam snage kao i drugi i ne mogu svu snagu upotrijebiti na kuhanje, imam i ostale obaveze, bilo mi je bitno da su moji obroci: jednostavni, brzi, a fini.😊
To mi je trebalo dugo vremena da naučim jer se većina obroka priprema sa kompliciranim receptima, dodavanju raznih namirnica, čuda i čekajući po sporoj temperaturi da se skuha.
Ja tu snage za to nemam.
Kod mene mora bit sve brzo i jednostavno, inače platim bolovima ako je suprotno.
Kako se vrijeme odmicalo, naučila sam dosta recepta koji su brzi, laki, jednostavni, a mogu se iz invalidskih kolica lako napraviti, bez da se umarate.😍
Jeste li za da napravim 10 takvih recepta i da ih podijelim sa vama koji možda želite fino jesti, a nemate vremena kuhati satima?👩🦽
Recepti mogu pomoći svima, a ponajviše nekoj mladoj osobi s invaliditetom koja ima volje kuhati ali nema puno snage.😊
Pišite u komentarima.🩷
3 days ago
#Arbnora
Često me ljudi pitaju zašto kažem: "Idem se prošetati." Zašto kažem: "Hodala sam tri sata." Ili zašto se nasmijem i kažem: "Nemoj me tjerati da idem pješice."
A onda shvatim da oni ne pitaju zbog riječi. Pitaju jer vide moja invalidska kolica.
Istina je da moje riječi nisu pogreška. One su uspomena na moje djetinjstvo.
Moji roditelji nikada me nisu odgajali kao "onu koja ne može". Odgajali su me kao svoje dijete. Jednako kao moje tri zdrave sestre.
U našoj kući nije bilo posebnih pravila za mene, nije bilo sažaljenja, nije bilo etiketa. Bilo je samo ljubavi.
Zato i danas moja mama nekad kaže: "Nora će sama sebi sa police uzeti." Tek nakon sekunde shvati da je nešto previsoko za mene. Ne zato što je zaboravila moja kolica, nego zato što ih u tom trenutku njezino srce uopće ne vidi.
Moje sestre bez razmišljanja kažu: "Idem se s Norom prošetati." Nikad ne kažu: "Idem gurati Noru." Jer za njih ja nisam moja dijagnoza. Ja sam njihova sestra.🩷
Možda će nekome biti čudno što kažem da sam hodala do određenog mjesta, a zapravo sam se vozala u invalidskim kolicima. Ali u mojoj glavi ja doista hodam. Neometano. Slobodno. Bez boli. Bez ogranicenja. Bez ikakvog pomagala. Jer toliko sam odrasla okružena ljubavlju koja nije pravila razliku da svoju različitost najčešće primijetim tek kada se pogledam u ogledalo. Tada vidim sebe.
I mislim da je to najveći dar koji roditelji mogu dati svom djetetu.🥰
Da ga ne odgajaju prema njegovim ograničenjima, nego prema njegovoj vrijednosti.
Jer postoje ljudi koji hodaju cijeli život, a nikad ne osjete slobodu. A postoje oni koji se voze u kolicima, a odgojeni su tako da im duša nikada nije naučila biti ograničena.👩🦽
Možda moje noge ne hodaju.
Ali zahvaljujući mojim roditeljima, moje srce nikada nije prestalo. 🥺
Često me ljudi pitaju zašto kažem: "Idem se prošetati." Zašto kažem: "Hodala sam tri sata." Ili zašto se nasmijem i kažem: "Nemoj me tjerati da idem pješice."
A onda shvatim da oni ne pitaju zbog riječi. Pitaju jer vide moja invalidska kolica.
Istina je da moje riječi nisu pogreška. One su uspomena na moje djetinjstvo.
Moji roditelji nikada me nisu odgajali kao "onu koja ne može". Odgajali su me kao svoje dijete. Jednako kao moje tri zdrave sestre.
U našoj kući nije bilo posebnih pravila za mene, nije bilo sažaljenja, nije bilo etiketa. Bilo je samo ljubavi.
Zato i danas moja mama nekad kaže: "Nora će sama sebi sa police uzeti." Tek nakon sekunde shvati da je nešto previsoko za mene. Ne zato što je zaboravila moja kolica, nego zato što ih u tom trenutku njezino srce uopće ne vidi.
Moje sestre bez razmišljanja kažu: "Idem se s Norom prošetati." Nikad ne kažu: "Idem gurati Noru." Jer za njih ja nisam moja dijagnoza. Ja sam njihova sestra.🩷
Možda će nekome biti čudno što kažem da sam hodala do određenog mjesta, a zapravo sam se vozala u invalidskim kolicima. Ali u mojoj glavi ja doista hodam. Neometano. Slobodno. Bez boli. Bez ogranicenja. Bez ikakvog pomagala. Jer toliko sam odrasla okružena ljubavlju koja nije pravila razliku da svoju različitost najčešće primijetim tek kada se pogledam u ogledalo. Tada vidim sebe.
I mislim da je to najveći dar koji roditelji mogu dati svom djetetu.🥰
Da ga ne odgajaju prema njegovim ograničenjima, nego prema njegovoj vrijednosti.
Jer postoje ljudi koji hodaju cijeli život, a nikad ne osjete slobodu. A postoje oni koji se voze u kolicima, a odgojeni su tako da im duša nikada nije naučila biti ograničena.👩🦽
Možda moje noge ne hodaju.
Ali zahvaljujući mojim roditeljima, moje srce nikada nije prestalo. 🥺
Bambucci
Koja milina.🥰🩷
Bambucci
Kad sam saznala da sam trudna, iako sam se veselila Nai i svemu što dolazi, duboko u sebi osjećala sam strah. Ne strah...
Bambucci
Allahu moj, čuvaj me od zla zavidnika i spletkaroša. Udalji od mene “prijatelje” u kome se neprijatelj krije. I udalji...
Thomas
👍👍😊
Ayla
Umjesto što baljezgaš i prosjačke glupe savjete daješ… pogledaj se na šta ličiš bez filtera, pfui i bljak i ni krmača ...
Bambucci
Dobro jutro.☕️ Moj dojam otkako sam u Njemačkoj. 🩷
Ayla
Džab, džabe ti taj tvoj žderavi i prosjaćki mameći trud… Šta god da objaviš, pukla si i ni zrno više ne vrijediš i neć...
Ayla
Džabe ti sve podmukla stoko šiptarska, glumi i seri i dalje, ali nemaš više šansi protiv mene i moje pravde da te sjeb...
Ayla
Izginućeš ti i tako i tako sa tim tvojim jadnim prosjačkim podvalama…
Ayla
Baš si jadna i providna srozana prosjačka ljiguša. Nemaš više podrške i hvaljenje o tvom bućkurišnom kuhanju gdje si s...