4 hr ago
I opet se danas nešto fino kuhalo. 🥰
Jedan od najljepših trenutaka u danu mi je kada Naim dođe s posla, umoran, a ja ga dočekam s toplim obrokom. Pogotovo kada je vani hladno, pa kuća zamiriše na nešto domaće.
A još mi je draže kada Naia stigne iz vrtića, uđe u kuhinju i odmah pita: „Mama, što to tako fino miriši?” ❤️
Mislim da svi koji su odrasli uz mamu koja je kuhala znaju da ništa ne može zamijeniti miris i okus domaće hrane. Nisu to samo obroci, nego uspomene koje nosimo sa sobom cijeli život.
Voljela bih da se i Naia jednog dana sjeti tih malih trenutaka. Da pamti kako ju je kod kuće čekao topao ručak, kako smo zajedno sjedili za stolom i kako se ljubav ponekad pokazivala upravo kroz najobičnije stvari.
Naravno, kuham koliko mi zdravlje i mogućnosti dopuštaju, iz svojih invalidskih kolica, nekad s više, a nekad s manje snage. Ne mora sve biti savršeno da bi bilo lijepo. Važno mi je da mogu sudjelovati, stvarati i svojoj obitelji pružiti dio te topline koju i sama pamtim iz djetinjstva.
A muž k'o muž… nekad pohvali, a nekad malo i zanovijeta. 😂 Ali dobro, i to mu se oprosti. Ipak kuha njegova žena! 😁
Želim vam lijep i mirisan vikend, ljudi. ❤️
Jedan od najljepših trenutaka u danu mi je kada Naim dođe s posla, umoran, a ja ga dočekam s toplim obrokom. Pogotovo kada je vani hladno, pa kuća zamiriše na nešto domaće.
A još mi je draže kada Naia stigne iz vrtića, uđe u kuhinju i odmah pita: „Mama, što to tako fino miriši?” ❤️
Mislim da svi koji su odrasli uz mamu koja je kuhala znaju da ništa ne može zamijeniti miris i okus domaće hrane. Nisu to samo obroci, nego uspomene koje nosimo sa sobom cijeli život.
Voljela bih da se i Naia jednog dana sjeti tih malih trenutaka. Da pamti kako ju je kod kuće čekao topao ručak, kako smo zajedno sjedili za stolom i kako se ljubav ponekad pokazivala upravo kroz najobičnije stvari.
Naravno, kuham koliko mi zdravlje i mogućnosti dopuštaju, iz svojih invalidskih kolica, nekad s više, a nekad s manje snage. Ne mora sve biti savršeno da bi bilo lijepo. Važno mi je da mogu sudjelovati, stvarati i svojoj obitelji pružiti dio te topline koju i sama pamtim iz djetinjstva.
A muž k'o muž… nekad pohvali, a nekad malo i zanovijeta. 😂 Ali dobro, i to mu se oprosti. Ipak kuha njegova žena! 😁
Želim vam lijep i mirisan vikend, ljudi. ❤️
1 day ago
Danas sam prvi put pravila zapečeni grah u rerni. 🙂
Iskrena da vam budem, preukusno je ispao! Gusto, sočno, toplo, i zbog same kobasice, malo pikantno. 😋
Mogu reći da usporedba običnog graha i onog zapečenog iz rerne je nebo i zemlja okus.
Ovaj iz rerne je puno, puno ukusniji. ❤️
Sve u svemu, svima toplo preporučam, a vi mi pišite u komentarima: jeste li ikad pravili zapečeni grah u rerni? 🥰
Iskrena da vam budem, preukusno je ispao! Gusto, sočno, toplo, i zbog same kobasice, malo pikantno. 😋
Mogu reći da usporedba običnog graha i onog zapečenog iz rerne je nebo i zemlja okus.
Ovaj iz rerne je puno, puno ukusniji. ❤️
Sve u svemu, svima toplo preporučam, a vi mi pišite u komentarima: jeste li ikad pravili zapečeni grah u rerni? 🥰
3 days ago
Pogodite gdje se trenutno nalazim? 😁
Da, dobro vidite: u NEREDU! 🥹
Došlo je vrijeme da se podrum malo dovede u red i da polako počnemo pakirati stvari. Dakle, Naim kuka dok su mu ruke pune kutija, a ja, naravno, ne radim baš ništa… osim što pravim društvo, nadgledam situaciju i pazim da se slučajno ne izgube čavlići od ormara dok se ormar rastavlja. Važan posao, složit ćete se! 😂
Naravno, tu je i Naia koju zabavljam i pokušavam držati na oku kako se ne bi izgubila negdje između kutija. Jer, realno, u ovom neredu više nitko ne zna što je gdje! 🤣
Šalu na stranu, pakiranje je službeno počelo i već sada mogu reći da su dvije stvari neophodne: DOBRA ORGANIZACIJA i dobri živci. Bez toga nema apsolutno ništa! A trebat će nam i jedno i drugo, i to u velikim količinama. 😅
Uglavnom, poželite nam sreću jer nas od sada pa nadalje čekaju kutije, prašina, rastavljanje namještaja, premještanje stvari i vječno pitanje: „A gdje smo ono ovo spakirali?” 😂
Bože, pomozi nam! 🥹❤️
Da, dobro vidite: u NEREDU! 🥹
Došlo je vrijeme da se podrum malo dovede u red i da polako počnemo pakirati stvari. Dakle, Naim kuka dok su mu ruke pune kutija, a ja, naravno, ne radim baš ništa… osim što pravim društvo, nadgledam situaciju i pazim da se slučajno ne izgube čavlići od ormara dok se ormar rastavlja. Važan posao, složit ćete se! 😂
Naravno, tu je i Naia koju zabavljam i pokušavam držati na oku kako se ne bi izgubila negdje između kutija. Jer, realno, u ovom neredu više nitko ne zna što je gdje! 🤣
Šalu na stranu, pakiranje je službeno počelo i već sada mogu reći da su dvije stvari neophodne: DOBRA ORGANIZACIJA i dobri živci. Bez toga nema apsolutno ništa! A trebat će nam i jedno i drugo, i to u velikim količinama. 😅
Uglavnom, poželite nam sreću jer nas od sada pa nadalje čekaju kutije, prašina, rastavljanje namještaja, premještanje stvari i vječno pitanje: „A gdje smo ono ovo spakirali?” 😂
Bože, pomozi nam! 🥹❤️
4 days ago
Gledamo Arbnoru kako drži moralne lekcije i glumi pravednicu jer joj, zamislite, smetaju „bolesnici po društvenim mrežama“.
Pa tko tu koga pravi ludim?! 🤯
Ista ta osoba godinama živi od drame, toksičnosti i skupljanja jeftinih bodova. Najveći cinizam jest kad netko tko sam zagađuje javni prostor krene druge nazivati bolesnima.
Lako je glumiti savjest naroda i parazitirati na tuđim tragedijama samo radi lajkova. Ona je samo još jedan lažni moralista koji nam prodaje maglu!
Pa tko tu koga pravi ludim?! 🤯
Ista ta osoba godinama živi od drame, toksičnosti i skupljanja jeftinih bodova. Najveći cinizam jest kad netko tko sam zagađuje javni prostor krene druge nazivati bolesnima.
Lako je glumiti savjest naroda i parazitirati na tuđim tragedijama samo radi lajkova. Ona je samo još jedan lažni moralista koji nam prodaje maglu!