29 min ago
#Arbnora
Neki dan sam se probudila sa tolikom težinom u grudima... Bilo mi je potrebno da se isplačem kao nikada do sada jer si mi toliko nedostajao, tata.
Nisi mi toliko nedostajao kao tata jer to mi uvijek nedostaješ, već si mi nedostajao kao osoba koja me razumije, onako istinski. To je danas jako teško naći...
Sjetila sam se nekih stvari s tobom, a jedna od njih je sljedeća...
Bila sam dijete. Bili smo u čekaonici kod doktora, išla sam ne regularnu kontrolu, a ti si mi kao i uvijek bio pratnja i podrška.
U čekaonici je bio red velik, ali osobe s invaliditetom su imale prednost.
Bio je jedan mali dječak u invalidskim kolicima, čekao je neko vrijeme da ga u redu doktor pozove i netko na nogama ga je prešao i htio doći prvi na red.👩🦽
Ti si u tom trenutku ustao iz klupe i ko raketa ljutito rekao:,, Alo? Jel ne vidiš da je dječak invalid?? Kud ćeš prije njega???"
Ta druga osoba se povukla u svoj red natrag, a dječak je došao na svoj red ponovno...
🥺
Bio si toliko mudar... toliko stabilan kao ličnost, inteligentan, vedar unatoč svojim poteškoćama i dao mi dobro do znanja koliko je zdrava glava na ramenima važna.
Uvijek ćeš dok živim i postojim biti osoba u koju se ugledam i na koju sam ponosna. 🩷
Nekad mi toliko nedostaju razgovori s tobom, čisto da ti glas čujem, ono veselje i snagu u njemu, i tvoje:,, Ooo, di si Nora?? " vrijedilo je više od ičega. 😥
Nikada mi neće biti jasno kako si samo tako napustio ovaj svijet i više se nikad nećeš vratiti jer imao si toliko snova, želja, ciljeva... bio si pun snage, nije ti bilo kraja. 💔
Vječno ću da te nosim u srcu i sve tvoje poučne priče, a borbu za život posebno ću pamtiti jer bez nje ne bi ni upola bila ovo što sam danas.🌷
Neki dan sam se probudila sa tolikom težinom u grudima... Bilo mi je potrebno da se isplačem kao nikada do sada jer si mi toliko nedostajao, tata.
Nisi mi toliko nedostajao kao tata jer to mi uvijek nedostaješ, već si mi nedostajao kao osoba koja me razumije, onako istinski. To je danas jako teško naći...
Sjetila sam se nekih stvari s tobom, a jedna od njih je sljedeća...
Bila sam dijete. Bili smo u čekaonici kod doktora, išla sam ne regularnu kontrolu, a ti si mi kao i uvijek bio pratnja i podrška.
U čekaonici je bio red velik, ali osobe s invaliditetom su imale prednost.
Bio je jedan mali dječak u invalidskim kolicima, čekao je neko vrijeme da ga u redu doktor pozove i netko na nogama ga je prešao i htio doći prvi na red.👩🦽
Ti si u tom trenutku ustao iz klupe i ko raketa ljutito rekao:,, Alo? Jel ne vidiš da je dječak invalid?? Kud ćeš prije njega???"
Ta druga osoba se povukla u svoj red natrag, a dječak je došao na svoj red ponovno...
🥺
Bio si toliko mudar... toliko stabilan kao ličnost, inteligentan, vedar unatoč svojim poteškoćama i dao mi dobro do znanja koliko je zdrava glava na ramenima važna.
Uvijek ćeš dok živim i postojim biti osoba u koju se ugledam i na koju sam ponosna. 🩷
Nekad mi toliko nedostaju razgovori s tobom, čisto da ti glas čujem, ono veselje i snagu u njemu, i tvoje:,, Ooo, di si Nora?? " vrijedilo je više od ičega. 😥
Nikada mi neće biti jasno kako si samo tako napustio ovaj svijet i više se nikad nećeš vratiti jer imao si toliko snova, želja, ciljeva... bio si pun snage, nije ti bilo kraja. 💔
Vječno ću da te nosim u srcu i sve tvoje poučne priče, a borbu za život posebno ću pamtiti jer bez nje ne bi ni upola bila ovo što sam danas.🌷
1 day ago
#Arbnora
Ja sam se polomljena rodila. Nikad, ali NIKAD to nemojte zaboraviti. 🥰 Moj prvi plač nije bio tipičan jer sam došla na ovaj svijet već jer su mi slomili noge, obje, kada sam se rodila. 😊
Ja znam što je bol i izdržljiva sam, o nemate pojma koliko.🩷
Mogu da plačem, da se umorim, naljutim, ali se uvijek oporavim, a ako se ne oporavim, onda se naučim nositi sa lomom. 🥰
Tako da, uzalud vam sve.
Mala Nora koja vjeruje u mene, ona slomljena, zaslužuje nastavak dalje.😊
Ja sam se polomljena rodila. Nikad, ali NIKAD to nemojte zaboraviti. 🥰 Moj prvi plač nije bio tipičan jer sam došla na ovaj svijet već jer su mi slomili noge, obje, kada sam se rodila. 😊
Ja znam što je bol i izdržljiva sam, o nemate pojma koliko.🩷
Mogu da plačem, da se umorim, naljutim, ali se uvijek oporavim, a ako se ne oporavim, onda se naučim nositi sa lomom. 🥰
Tako da, uzalud vam sve.
Mala Nora koja vjeruje u mene, ona slomljena, zaslužuje nastavak dalje.😊
2 days ago
#Arbnora
,, Ja sam tvrđava koja se ne predaje.
Ne predaju se mrtvi oslobođeni svojih čula.
Ne predaju se munje u brzom letu.
Ne predaju se živi sa draguljima očiju.
Utvrde se predaju, ali ne ove od sna.
Same se daju i same otimaju.
Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca. ''
- J. Kaštelan. 🩷
,, Ja sam tvrđava koja se ne predaje.
Ne predaju se mrtvi oslobođeni svojih čula.
Ne predaju se munje u brzom letu.
Ne predaju se živi sa draguljima očiju.
Utvrde se predaju, ali ne ove od sna.
Same se daju i same otimaju.
Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca. ''
- J. Kaštelan. 🩷
2 days ago
#Arbnora
Jučer mi se jako svidio ovaj bazen koji je bio u sklopu hotela jednog, a nudi apsolutno svašta. 🥰
Najviše mi se svidjelo što je bazen sa pogledom na more, a pošto ne volim ovdje ići u more, bazen sa pogledom na njega je top.🌊⛱️
Moram priznati da mi je osim dobrog druženja i lijepog vremena posebno u sjećanje ostalo ležaljke.
Nisu bile klasične stolice tvrde sa ručnikom nego doslovno su unutra bili kao mali kauči sa madracem.
Mogao si stvarno lijepo odmoriti i odspavati nakon što si satima plivao. 😊
Imate i parking, svlačionica i kupaona za osobe s invaliditetom i stvarno je odlično sve napravljeno.👩🦽
Dobijete i njihova invalidska kolica za kupanje ako želite tako da ne prljate svoja. To je super stvar također. 😇
Dan je završio, a Naia je zaspala na putu do kući puna dojmova.🌸
Jučer mi se jako svidio ovaj bazen koji je bio u sklopu hotela jednog, a nudi apsolutno svašta. 🥰
Najviše mi se svidjelo što je bazen sa pogledom na more, a pošto ne volim ovdje ići u more, bazen sa pogledom na njega je top.🌊⛱️
Moram priznati da mi je osim dobrog druženja i lijepog vremena posebno u sjećanje ostalo ležaljke.
Nisu bile klasične stolice tvrde sa ručnikom nego doslovno su unutra bili kao mali kauči sa madracem.
Mogao si stvarno lijepo odmoriti i odspavati nakon što si satima plivao. 😊
Imate i parking, svlačionica i kupaona za osobe s invaliditetom i stvarno je odlično sve napravljeno.👩🦽
Dobijete i njihova invalidska kolica za kupanje ako želite tako da ne prljate svoja. To je super stvar također. 😇
Dan je završio, a Naia je zaspala na putu do kući puna dojmova.🌸
5 days ago
#Arbnora
Najveći kompliment koji sam ikad dobila nije bio da sam lijepa. Nije bio ni da sam jaka. Bio je trenutak kad je netko nakon nekoliko sati druženja rekao: ''Zaboravio sam da si u kolicima.'' Ne zato što želim da ljudi zaborave invaliditet. Nego zato što su prvo upoznali mene, a tek onda moja kolica.
👩🦽🩷
Najveći kompliment koji sam ikad dobila nije bio da sam lijepa. Nije bio ni da sam jaka. Bio je trenutak kad je netko nakon nekoliko sati druženja rekao: ''Zaboravio sam da si u kolicima.'' Ne zato što želim da ljudi zaborave invaliditet. Nego zato što su prvo upoznali mene, a tek onda moja kolica.
👩🦽🩷
6 days ago
#Arbnora
Kad sam saznala da sam trudna, iako sam se veselila Nai i svemu što dolazi, duboko u sebi osjećala sam strah.
Ne strah od majčinstva, ne od nje – za nju sam znala da ću je voljeti beskrajno – nego strah od sebe. Strah od svoje dijagnoze. Od svega što mi moje tijelo može prirediti...
Iza osmijeha koji sam nosila kroz trudnoću, iza veselja i iščekivanja, krile su se brige koje nisam ni s kim mogla podijeliti.
Pitala sam se:
Hoću li moći brinuti o njoj ovako – u kolicima?
Hoću li je moći podići, s ovim slabim, iskrivljenim rukama?
Kako ću izdržati bolove u leđima kad poraste, kad se bude otimala dok ima prljavu pelenu, kad me nogicama udari nehotice?
Hoću li je moći privući k sebi, presvući, očistiti?
Što ću kad budemo same po cijele dane jer Naim radi, a ja umorna, iscrpljena, u bolovima?
Nemamo bake, nemamo tete – nemamo nikoga.
A što ako nešto slomim, nedaj Bože? Kako ću tada, kad je ona ovisna o meni u svemu?
Milijon pitanja. Milijon strahova.
A opet... još veća želja za njom.
Još veća ljubav.
✨✨✨
Sad, kad je prošlo neko vrijeme, kad je Naia narasla i najteže je, barem za sada, iza nas… voljela bih zagrliti onu zabrinutu, ali i nasmijanu sebe iz tog razdoblja.
Pokazala bih joj ovu sliku i rekla:
"Hej, iako si se tiho, u sebi, bojala svega... slušala si svoje srce. I uspjela si. Evo ti ova slika – nagrada za svaki dan koji si izdržala, za svaki strah koji si pobijedila.
Zaslužila si ovaj osmijeh.
Smij se, hrabra Nora."
✨✨✨
Jer teško je.
Teško je biti sam u tuđoj zemlji, bez ikoga svoga.
Još teže kad si osoba s invaliditetom, kad znaš da se uvijek nešto može dogoditi – i dogodilo se, imala sam operaciju, još se oporavljam...
Ali unatoč svemu – uspjele smo.
Moja Naia i ja.
Uspijevamo svaki dan.
Ona raste.
Svaki dan je fizički sve samostalnija.
A ja… ja ću s vremenom zaboraviti sve te brige koje su me tada gušile.
Ali naši osmijesi?
Oni će ostati zauvijek.
Volim te, Naia. 💟
Kad sam saznala da sam trudna, iako sam se veselila Nai i svemu što dolazi, duboko u sebi osjećala sam strah.
Ne strah od majčinstva, ne od nje – za nju sam znala da ću je voljeti beskrajno – nego strah od sebe. Strah od svoje dijagnoze. Od svega što mi moje tijelo može prirediti...
Iza osmijeha koji sam nosila kroz trudnoću, iza veselja i iščekivanja, krile su se brige koje nisam ni s kim mogla podijeliti.
Pitala sam se:
Hoću li moći brinuti o njoj ovako – u kolicima?
Hoću li je moći podići, s ovim slabim, iskrivljenim rukama?
Kako ću izdržati bolove u leđima kad poraste, kad se bude otimala dok ima prljavu pelenu, kad me nogicama udari nehotice?
Hoću li je moći privući k sebi, presvući, očistiti?
Što ću kad budemo same po cijele dane jer Naim radi, a ja umorna, iscrpljena, u bolovima?
Nemamo bake, nemamo tete – nemamo nikoga.
A što ako nešto slomim, nedaj Bože? Kako ću tada, kad je ona ovisna o meni u svemu?
Milijon pitanja. Milijon strahova.
A opet... još veća želja za njom.
Još veća ljubav.
✨✨✨
Sad, kad je prošlo neko vrijeme, kad je Naia narasla i najteže je, barem za sada, iza nas… voljela bih zagrliti onu zabrinutu, ali i nasmijanu sebe iz tog razdoblja.
Pokazala bih joj ovu sliku i rekla:
"Hej, iako si se tiho, u sebi, bojala svega... slušala si svoje srce. I uspjela si. Evo ti ova slika – nagrada za svaki dan koji si izdržala, za svaki strah koji si pobijedila.
Zaslužila si ovaj osmijeh.
Smij se, hrabra Nora."
✨✨✨
Jer teško je.
Teško je biti sam u tuđoj zemlji, bez ikoga svoga.
Još teže kad si osoba s invaliditetom, kad znaš da se uvijek nešto može dogoditi – i dogodilo se, imala sam operaciju, još se oporavljam...
Ali unatoč svemu – uspjele smo.
Moja Naia i ja.
Uspijevamo svaki dan.
Ona raste.
Svaki dan je fizički sve samostalnija.
A ja… ja ću s vremenom zaboraviti sve te brige koje su me tada gušile.
Ali naši osmijesi?
Oni će ostati zauvijek.
Volim te, Naia. 💟
6 days ago
#Arbnora
Allahu moj, čuvaj me od zla zavidnika i spletkaroša.
Udalji od mene “prijatelje” u kome se neprijatelj krije.
I udalji me od ljudi sa više lica, sa kojima nikad čovjek ne zna na čemu je.
I od onih koji žele da drugima zlo nanesu.
Jer Ti si jak, a oni su slabi.
Sudbinu i opskrbu koju Ti nekome propišeš, stvorenja ne mogu svojim zlom uzeti.
Amin. 🤲☪️🩷
Allahu moj, čuvaj me od zla zavidnika i spletkaroša.
Udalji od mene “prijatelje” u kome se neprijatelj krije.
I udalji me od ljudi sa više lica, sa kojima nikad čovjek ne zna na čemu je.
I od onih koji žele da drugima zlo nanesu.
Jer Ti si jak, a oni su slabi.
Sudbinu i opskrbu koju Ti nekome propišeš, stvorenja ne mogu svojim zlom uzeti.
Amin. 🤲☪️🩷
7 days ago
#Arbnora
Kada sam krenula kuhati, s obzirom da nemam snage kao i drugi i ne mogu svu snagu upotrijebiti na kuhanje, imam i ostale obaveze, bilo mi je bitno da su moji obroci: jednostavni, brzi, a fini.😊
To mi je trebalo dugo vremena da naučim jer se većina obroka priprema sa kompliciranim receptima, dodavanju raznih namirnica, čuda i čekajući po sporoj temperaturi da se skuha.
Ja tu snage za to nemam.
Kod mene mora bit sve brzo i jednostavno, inače platim bolovima ako je suprotno.
Kako se vrijeme odmicalo, naučila sam dosta recepta koji su brzi, laki, jednostavni, a mogu se iz invalidskih kolica lako napraviti, bez da se umarate.😍
Jeste li za da napravim 10 takvih recepta i da ih podijelim sa vama koji možda želite fino jesti, a nemate vremena kuhati satima?👩🦽
Recepti mogu pomoći svima, a ponajviše nekoj mladoj osobi s invaliditetom koja ima volje kuhati ali nema puno snage.😊
Pišite u komentarima.🩷
Kada sam krenula kuhati, s obzirom da nemam snage kao i drugi i ne mogu svu snagu upotrijebiti na kuhanje, imam i ostale obaveze, bilo mi je bitno da su moji obroci: jednostavni, brzi, a fini.😊
To mi je trebalo dugo vremena da naučim jer se većina obroka priprema sa kompliciranim receptima, dodavanju raznih namirnica, čuda i čekajući po sporoj temperaturi da se skuha.
Ja tu snage za to nemam.
Kod mene mora bit sve brzo i jednostavno, inače platim bolovima ako je suprotno.
Kako se vrijeme odmicalo, naučila sam dosta recepta koji su brzi, laki, jednostavni, a mogu se iz invalidskih kolica lako napraviti, bez da se umarate.😍
Jeste li za da napravim 10 takvih recepta i da ih podijelim sa vama koji možda želite fino jesti, a nemate vremena kuhati satima?👩🦽
Recepti mogu pomoći svima, a ponajviše nekoj mladoj osobi s invaliditetom koja ima volje kuhati ali nema puno snage.😊
Pišite u komentarima.🩷
Bambucci
Neki dan sam se probudila sa tolikom težinom u grudima... Bilo mi je potrebno da se isplačem kao nikada do sada jer si...
Bubimir666
Gori je lom sto imaš u glavi nego svi drugi skupa,prosli i budući
Bambucci
🥰🩷
Bambucci
dva puta da te pljunem, Sandra, ne bi bilo dovoljno.❤️🩹
Bambucci
Ja sam se polomljena rodila. Nikad, ali NIKAD to nemojte zaboraviti. 🥰 Moj prvi plač nije bio tipičan jer sam došla na...
Ayla
Sereš i jedeš govna prosjačka mutljago. Vic je još što si tu fotku objavila i kao kažeš kako izgleda i da joj možeš će...
Bambucci
Sramota.❤️🩹👩🦽
Bambucci
Hahahahahah😂 pa dobar mi tek 😂🥪🩷
Ayla
Seruljo posrana, sereš sad i okola naokolo jer si svoj wc zaštopala od silnog sranja, pa sad dalje guraš i stenjep ser...
Bambucci
🥰🩷