2 days ago
#Arbnora
Najveći kompliment koji sam ikad dobila nije bio da sam lijepa. Nije bio ni da sam jaka. Bio je trenutak kad je netko nakon nekoliko sati druženja rekao: ''Zaboravio sam da si u kolicima.'' Ne zato što želim da ljudi zaborave invaliditet. Nego zato što su prvo upoznali mene, a tek onda moja kolica.
👩🦽🩷
Najveći kompliment koji sam ikad dobila nije bio da sam lijepa. Nije bio ni da sam jaka. Bio je trenutak kad je netko nakon nekoliko sati druženja rekao: ''Zaboravio sam da si u kolicima.'' Ne zato što želim da ljudi zaborave invaliditet. Nego zato što su prvo upoznali mene, a tek onda moja kolica.
👩🦽🩷
3 days ago
#Arbnora
Kad sam saznala da sam trudna, iako sam se veselila Nai i svemu što dolazi, duboko u sebi osjećala sam strah.
Ne strah od majčinstva, ne od nje – za nju sam znala da ću je voljeti beskrajno – nego strah od sebe. Strah od svoje dijagnoze. Od svega što mi moje tijelo može prirediti...
Iza osmijeha koji sam nosila kroz trudnoću, iza veselja i iščekivanja, krile su se brige koje nisam ni s kim mogla podijeliti.
Pitala sam se:
Hoću li moći brinuti o njoj ovako – u kolicima?
Hoću li je moći podići, s ovim slabim, iskrivljenim rukama?
Kako ću izdržati bolove u leđima kad poraste, kad se bude otimala dok ima prljavu pelenu, kad me nogicama udari nehotice?
Hoću li je moći privući k sebi, presvući, očistiti?
Što ću kad budemo same po cijele dane jer Naim radi, a ja umorna, iscrpljena, u bolovima?
Nemamo bake, nemamo tete – nemamo nikoga.
A što ako nešto slomim, nedaj Bože? Kako ću tada, kad je ona ovisna o meni u svemu?
Milijon pitanja. Milijon strahova.
A opet... još veća želja za njom.
Još veća ljubav.
✨✨✨
Sad, kad je prošlo neko vrijeme, kad je Naia narasla i najteže je, barem za sada, iza nas… voljela bih zagrliti onu zabrinutu, ali i nasmijanu sebe iz tog razdoblja.
Pokazala bih joj ovu sliku i rekla:
"Hej, iako si se tiho, u sebi, bojala svega... slušala si svoje srce. I uspjela si. Evo ti ova slika – nagrada za svaki dan koji si izdržala, za svaki strah koji si pobijedila.
Zaslužila si ovaj osmijeh.
Smij se, hrabra Nora."
✨✨✨
Jer teško je.
Teško je biti sam u tuđoj zemlji, bez ikoga svoga.
Još teže kad si osoba s invaliditetom, kad znaš da se uvijek nešto može dogoditi – i dogodilo se, imala sam operaciju, još se oporavljam...
Ali unatoč svemu – uspjele smo.
Moja Naia i ja.
Uspijevamo svaki dan.
Ona raste.
Svaki dan je fizički sve samostalnija.
A ja… ja ću s vremenom zaboraviti sve te brige koje su me tada gušile.
Ali naši osmijesi?
Oni će ostati zauvijek.
Volim te, Naia. 💟
Kad sam saznala da sam trudna, iako sam se veselila Nai i svemu što dolazi, duboko u sebi osjećala sam strah.
Ne strah od majčinstva, ne od nje – za nju sam znala da ću je voljeti beskrajno – nego strah od sebe. Strah od svoje dijagnoze. Od svega što mi moje tijelo može prirediti...
Iza osmijeha koji sam nosila kroz trudnoću, iza veselja i iščekivanja, krile su se brige koje nisam ni s kim mogla podijeliti.
Pitala sam se:
Hoću li moći brinuti o njoj ovako – u kolicima?
Hoću li je moći podići, s ovim slabim, iskrivljenim rukama?
Kako ću izdržati bolove u leđima kad poraste, kad se bude otimala dok ima prljavu pelenu, kad me nogicama udari nehotice?
Hoću li je moći privući k sebi, presvući, očistiti?
Što ću kad budemo same po cijele dane jer Naim radi, a ja umorna, iscrpljena, u bolovima?
Nemamo bake, nemamo tete – nemamo nikoga.
A što ako nešto slomim, nedaj Bože? Kako ću tada, kad je ona ovisna o meni u svemu?
Milijon pitanja. Milijon strahova.
A opet... još veća želja za njom.
Još veća ljubav.
✨✨✨
Sad, kad je prošlo neko vrijeme, kad je Naia narasla i najteže je, barem za sada, iza nas… voljela bih zagrliti onu zabrinutu, ali i nasmijanu sebe iz tog razdoblja.
Pokazala bih joj ovu sliku i rekla:
"Hej, iako si se tiho, u sebi, bojala svega... slušala si svoje srce. I uspjela si. Evo ti ova slika – nagrada za svaki dan koji si izdržala, za svaki strah koji si pobijedila.
Zaslužila si ovaj osmijeh.
Smij se, hrabra Nora."
✨✨✨
Jer teško je.
Teško je biti sam u tuđoj zemlji, bez ikoga svoga.
Još teže kad si osoba s invaliditetom, kad znaš da se uvijek nešto može dogoditi – i dogodilo se, imala sam operaciju, još se oporavljam...
Ali unatoč svemu – uspjele smo.
Moja Naia i ja.
Uspijevamo svaki dan.
Ona raste.
Svaki dan je fizički sve samostalnija.
A ja… ja ću s vremenom zaboraviti sve te brige koje su me tada gušile.
Ali naši osmijesi?
Oni će ostati zauvijek.
Volim te, Naia. 💟
3 days ago
#Arbnora
Allahu moj, čuvaj me od zla zavidnika i spletkaroša.
Udalji od mene “prijatelje” u kome se neprijatelj krije.
I udalji me od ljudi sa više lica, sa kojima nikad čovjek ne zna na čemu je.
I od onih koji žele da drugima zlo nanesu.
Jer Ti si jak, a oni su slabi.
Sudbinu i opskrbu koju Ti nekome propišeš, stvorenja ne mogu svojim zlom uzeti.
Amin. 🤲☪️🩷
Allahu moj, čuvaj me od zla zavidnika i spletkaroša.
Udalji od mene “prijatelje” u kome se neprijatelj krije.
I udalji me od ljudi sa više lica, sa kojima nikad čovjek ne zna na čemu je.
I od onih koji žele da drugima zlo nanesu.
Jer Ti si jak, a oni su slabi.
Sudbinu i opskrbu koju Ti nekome propišeš, stvorenja ne mogu svojim zlom uzeti.
Amin. 🤲☪️🩷
4 days ago
#Arbnora
Kada sam krenula kuhati, s obzirom da nemam snage kao i drugi i ne mogu svu snagu upotrijebiti na kuhanje, imam i ostale obaveze, bilo mi je bitno da su moji obroci: jednostavni, brzi, a fini.😊
To mi je trebalo dugo vremena da naučim jer se većina obroka priprema sa kompliciranim receptima, dodavanju raznih namirnica, čuda i čekajući po sporoj temperaturi da se skuha.
Ja tu snage za to nemam.
Kod mene mora bit sve brzo i jednostavno, inače platim bolovima ako je suprotno.
Kako se vrijeme odmicalo, naučila sam dosta recepta koji su brzi, laki, jednostavni, a mogu se iz invalidskih kolica lako napraviti, bez da se umarate.😍
Jeste li za da napravim 10 takvih recepta i da ih podijelim sa vama koji možda želite fino jesti, a nemate vremena kuhati satima?👩🦽
Recepti mogu pomoći svima, a ponajviše nekoj mladoj osobi s invaliditetom koja ima volje kuhati ali nema puno snage.😊
Pišite u komentarima.🩷
Kada sam krenula kuhati, s obzirom da nemam snage kao i drugi i ne mogu svu snagu upotrijebiti na kuhanje, imam i ostale obaveze, bilo mi je bitno da su moji obroci: jednostavni, brzi, a fini.😊
To mi je trebalo dugo vremena da naučim jer se većina obroka priprema sa kompliciranim receptima, dodavanju raznih namirnica, čuda i čekajući po sporoj temperaturi da se skuha.
Ja tu snage za to nemam.
Kod mene mora bit sve brzo i jednostavno, inače platim bolovima ako je suprotno.
Kako se vrijeme odmicalo, naučila sam dosta recepta koji su brzi, laki, jednostavni, a mogu se iz invalidskih kolica lako napraviti, bez da se umarate.😍
Jeste li za da napravim 10 takvih recepta i da ih podijelim sa vama koji možda želite fino jesti, a nemate vremena kuhati satima?👩🦽
Recepti mogu pomoći svima, a ponajviše nekoj mladoj osobi s invaliditetom koja ima volje kuhati ali nema puno snage.😊
Pišite u komentarima.🩷
Bambucci
Nosim se tako što odvrnem muziku do daske i udri brigu na veselje! 🎶🎵🎤🥰🩷
Bambucci
🌊⛱️🥰🩷
Bambucci
Kako smo lijepiiiii dan imaliiii!! 🥰🩷 Jedva čekamo doći kući odmoriti, doista smo pokidani, ali bilo nam je prepredivn...
Ayla
Prolupana i jadna debela ljigotino, idete”trenutno” na “bazene” 🤣🤦♀️😂😂 Pusti onda i video kako si “trenutno” u bazeni...
Bambucci
🌊⛱️🥰🩷
Bambucci
Nikad nemojte izgubiti dijete u sebi.🥰🩷
Ayla
Šiptarska odvratna i lažna prosjačka podvaljetino, sjebaćemo mi tebe sa pravdom i taj tvoj Alah će nam još i tapšati 👏...
Ayla
Koji opet prosjački i podmukli stari napisani roman da opet nekako napališ još ove preostale glupave ili naivne babeti...
Ayla
Smješno, a u bti, ljigavo i providno,na koji način pokušavate muklo i pdmuklo nešto prosjački isprositi i dobiti 🤣🤑🤑
Ceca
Ta odvratna lažljiva kučka laže svaki jebeni dan i to po nekoliko puta