Često me ljudi pitaju zašto kažem: „Idem se prošetati.” Zašto kažem: „Hodala sam tri sata.” Ili zašto se nasmijem i kažem: „Nemoj me tjerati da idem pješice.” A onda shvatim da oni ne pitaju zbog mojih riječi, nego zato što vide moja invalidska kolica.👩‍🦽
Istina je da moje riječi nisu pogreška. One su uspomena na moje djetinjstvo. Moji roditelji nikada me nisu odgajali kao „onu koja ne može”. Odgajali su me kao svoje dijete, jednako kao moje tri zdrave sestre. U našoj kući nije bilo sažaljenja ni etiketa, nego ljubavi, podrške i odrastanja u kojem moja dijagnoza nikada nije bila važnija od mene same. 🩷
Zato i danas moja mama ponekad kaže: „Nora će sama sebi uzeti s police”, pa tek nakon sekunde shvati da je nešto previsoko za mene. Ne zato što je zaboravila moja kolica, nego zato što ih u tom trenutku njezino srce uopće ne vidi. A moje sestre bez razmišljanja kažu: „Idem se s Norom prošetati.” Nikada ne kažu: „Idem gurati Noru.” Jer za njih ja nisam moja dijagnoza. Ja sam njihova sestra. 🥹❤️
Možda će nekome biti čudno što kažem da sam hodala do nekog mjesta, a zapravo sam se vozila u kolicima. Ali u mojoj glavi ja doista hodam. Slobodno, neometano, bez boli i ograničenja. Toliko sam odrasla okružena ljubavlju koja nije pravila razliku da svoju različitost ponekad primijetim tek kada se pogledam u ogledalo. I mislim da je to jedan od najvećih darova koje roditelji mogu dati svom djetetu: da ga ne odgajaju prema njegovim ograničenjima, nego prema njegovoj vrijednosti. 🫶
Jer nije najveća pobjeda kada dijete nauči živjeti bez ograničenja, nego kada nauči da ograničenja ne određuju koliko vrijedi, koliko smije sanjati i koliko ljubavi zaslužuje. Postoje ljudi koji hodaju cijeli život, a nikada ne osjete slobodu. A postoje oni koji se voze u kolicima, ali su odgojeni tako da nikada ne povjeruju da su manje vrijedni zbog toga.
Možda moje noge ne hodaju onako kako hodaju noge drugih ljudi. Ali zahvaljujući mojim roditeljima, moja duša nikada nije naučila da mora živjeti unutar tuđih predodžbi o tome što mogu, a što ne mogu. Možda moje noge ne hodaju, ali zahvaljujući ljubavi kojom sam odgojena, moje srce nikada nije prestalo sanjati. 🩷

Uvijek.👩‍🦽😊🩷

Uvijek znaj svoju vrijednost.👩‍🦽🩷

Stiglo mi je novo pojačanje u kućanstvo! 😂🩷 Ovaj put usisavač koji mi omogućuje da mogu usisavati iz svojih invalidskih kolica i moram vam reći da sam baš sretna zbog toga! 🥹🫶
Možda nekome usisavač nije ništa posebno, ali meni ovakve stvari znače puno više od običnog kućanskog aparata. Svaki put kad pronađem nešto što mi odgovara i što mi olakšava svakodnevicu, a pritom mi omogućuje da nešto napravim samostalno, iskreno se razveselim. ❤️
Meni je jako važno da, koliko god mogu i koliko god mi tijelo dopušta, pronađem načine da budem što samostalnija. Ne mogu sve kao drugi, ali to ne znači da ne mogu tražiti svoja rješenja i pronaći načine koji meni odgovaraju. I vjerujte mi, kad nešto napokon pronađem, sreća je ogromna! 🥰
Snimila sam vam i video u kojem pokazujem kako usisavač radi i kako ga koristim iz kolica, pa bacite pogled na link koji vam ostavljam ispod. Možda će nekome tko je u sličnoj situaciji ova ideja također biti korisna. 🫶❤️
Mali koraci, velika radost i još jedan razlog više da budem zahvalna što svakodnevicu mogu učiniti malo lakšom. 🌸💕

Stiglo je novo pojačanje 👩‍🦽💪
Kada ste osoba s invaliditetom, pronaći odgovarajuće stvari za održavanje čistoće je jako teško, ali i važno radi samostalnosti i truda da čovjek odradi koliko može, u skladu sa situacijom u kojoj je i mogućnostima koje mu se pružaju.
Stoga, kada god nađem nešto što mi odgovara, zahvalna sam beskrajno na tome jer je to korak ka samostalnosti! 🩷

Ne znam za vas, ali ja sam već sad u problemu kad pomislim da nam dolazi zima. 🥲☀️
Toliko mi nedostaje sunce da ne znam kako ću preživjeti sve te hladne, tmurne i kišne dane. ❤️‍🩹 Sljedeće godine definitivno bježim negdje na sunce barem dva tjedna, da ugrijem ove svoje umorne kosti i napunim baterije za ostatak godine! 😂☀️🩷
Tko još jedva čeka proljeće i ljeto? 🙋🏻‍♀️🌸

Baš volim kad se navečer stanom počne širiti miris hrane. 🥰 Nekako odmah bude toplije i ljepše, pogotovo kad znam da spremam nešto fino za svoju obitelj. Malo kuhanja, malo smijeha i eto, polako se bliži večera. 👩‍🍳🌶❤️ A dok se sve to krčka, ja naravno moram nešto gricnuti. 😂🌽 Obožavam kukuruz i često ga otvorim ovako iz konzerve pa malo jedem dok čekam da večera bude gotova. Samo što to moje "malo“ ponekad potraje, pa se bojim da će na kraju za večeru ostati samo lonac! 🤣
Ima li vas još koji volite uzeti kukuruz iz konzerve i grickati ga ovako, bez ikakve pripreme? Ili sam ja jedina? 😂❤️
Uglavnom, želim vam svima lijepu i mirnu večer, da se fino najedete, odmorite i provedete malo vremena sa svojim najmilijima. Šaljem vam jedan veliki zagrljaj i želim da vam večer bude baš onako kako vam treba. 🫶🌷