1 day ago
In response Bambucci to his Publication
Ovo kad je putovala sestri u danskoj. Opet stare slike, a smrduljo? A što se vrijednosti tiče, ti Dnora Debeljezi ne vrijediš ni 5%!!! Više vrijednosti ima 💩 koje se posere nego ti nakazo jedna poremećena!!! NIKO TE NE VOLI, jel to ti shvataš u svojoj glavurdetini svinjskoj?? One tvoje babetine te samo ŽALE i to je sve!! 💩 šiptarsko debelo!!! 🤢🤢🤢
1 day ago
In response Bambucci to his Publication
Ta mala prljava krmača na svakoj fotografiji izgleda užasno ružno. 💩💩
1 day ago
(E)
In response Bambucci to his Publication
Ljudi moji, ova stokurina debela i podla ili je definitivno skrenula ili ekstra vrti stare snimke jer joj se krčka novi plan u toj tintari. Toliko je lagala da će smršti, da vjerovatno sad čeka u mišjoj rupi da se kao prepolovi, pa da se vrati i proda nam opet neku novu maglu. Sve je moguće kod ove naprasne krmače 😝
Smrdulja nas prati, a i par ovčurina je na našj stranici… 🤣😂👊👊👊💪💪
Smrdulja nas prati, a i par ovčurina je na našj stranici… 🤣😂👊👊👊💪💪
1 day ago
#Arbnora
Najopasnije je kada život pokuša slomiti osobu koja je već upoznala bol, a nije izgubila sposobnost da sanja. Jer takva osoba više ne živi da bi drugima dokazala svoju vrijednost. Ona je naučila koliko vrijedi i onda kada je nitko ne vidi, onda kada nema snage, onda kada se iza osmijeha vode bitke o kojima nikome ne govori. I više je ne možeš definirati onim što joj nedostaje, jer je kroz život naučila stvarati nešto od onoga što joj je ostalo. A to je moć koju ne razumije svatko. 😊🫶👩🦽🩷
Najopasnije je kada život pokuša slomiti osobu koja je već upoznala bol, a nije izgubila sposobnost da sanja. Jer takva osoba više ne živi da bi drugima dokazala svoju vrijednost. Ona je naučila koliko vrijedi i onda kada je nitko ne vidi, onda kada nema snage, onda kada se iza osmijeha vode bitke o kojima nikome ne govori. I više je ne možeš definirati onim što joj nedostaje, jer je kroz život naučila stvarati nešto od onoga što joj je ostalo. A to je moć koju ne razumije svatko. 😊🫶👩🦽🩷
1 day ago
In response Ayla to her Publication
Jadnaaaaa zar se i dalje trudi? 🙈 Smrdulja nikako da ukapira da joj je džaba prijavljivat hahaha Istinu nikad neće moći obrisati štroko štrokava 😅 Norćiiii jel ti rekao neko već danas koliko si ružna? Evo ja ću ti to ponavljat i opet i opet! Najružnije i najogavnije stvorenje koje postoji. Mene bi bilo toliko stid tebe imati u familiju, radije bi se roknula. Takva nakaza kao ti jednom se radja!!! 🤮🤮🤮🤮
1 day ago
In response Bambucci to his Publication
Drobuljo smotana, čemu više to lažno utješno piskaranje, a iza ledja svim silama jebeš i grebeš od muke... Znam i da si nas juče opet prijavila, ukapiraj već jednom roknuta glupačo da nemaš šansi da nas poništiš! 🖕🖕🖕💪💪💪
1 day ago
#Arbnora
Nije važno koliko možeš, nego koliko ljubavi, truda i sebe uneseš u ono što radiš. ❤️
Možda je nekome ovo samo obična kupovina, nekoliko sitnica i kava nakon svega. Ali meni je to puno više. To je moj način da budem prisutna u vlastitom životu, da napravim nešto za sebe i svoju djevojčicu i da uživam u malim trenucima koji mi znače više nego što drugi možda mogu razumjeti. 🥹🩷
Kupujem za svoju djevojčicu. Ja. 🛍️ Možda ne mogu sve napraviti onako kako bih željela, možda mi za neke stvari treba više vremena, truda i energije, a možda bi netko drugi sve to obavio brže i jednostavnije. Ali znate što? Ne mora sve biti savršeno da bi bilo vrijedno.
Ponekad zaboravimo da uspjeh nije uvijek u tome da napravimo najviše, najbrže ili najbolje. Ponekad je uspjeh u tome što smo pokušali unatoč umoru, preprekama i ograničenjima. Što nismo odustali od sebe samo zato što nam je put malo drugačiji.
Zato danas biram biti ponosna na sebe i na svoje male pobjede. Jer ono što nekome izgleda kao sitnica, drugome može biti cijeli jedan mali svijet. A dok god se trudim, učim i radim ono što mogu, na svoj način i svojim tempom, imam razloga biti zahvalna. ☕👩🦽🥰🩷
Ne moraš moći sve. Ne moraš biti savršen. Važno je da ne zaboraviš koliko vrijedi ono što možeš. 🌷
Nije važno koliko možeš, nego koliko ljubavi, truda i sebe uneseš u ono što radiš. ❤️
Možda je nekome ovo samo obična kupovina, nekoliko sitnica i kava nakon svega. Ali meni je to puno više. To je moj način da budem prisutna u vlastitom životu, da napravim nešto za sebe i svoju djevojčicu i da uživam u malim trenucima koji mi znače više nego što drugi možda mogu razumjeti. 🥹🩷
Kupujem za svoju djevojčicu. Ja. 🛍️ Možda ne mogu sve napraviti onako kako bih željela, možda mi za neke stvari treba više vremena, truda i energije, a možda bi netko drugi sve to obavio brže i jednostavnije. Ali znate što? Ne mora sve biti savršeno da bi bilo vrijedno.
Ponekad zaboravimo da uspjeh nije uvijek u tome da napravimo najviše, najbrže ili najbolje. Ponekad je uspjeh u tome što smo pokušali unatoč umoru, preprekama i ograničenjima. Što nismo odustali od sebe samo zato što nam je put malo drugačiji.
Zato danas biram biti ponosna na sebe i na svoje male pobjede. Jer ono što nekome izgleda kao sitnica, drugome može biti cijeli jedan mali svijet. A dok god se trudim, učim i radim ono što mogu, na svoj način i svojim tempom, imam razloga biti zahvalna. ☕👩🦽🥰🩷
Ne moraš moći sve. Ne moraš biti savršen. Važno je da ne zaboraviš koliko vrijedi ono što možeš. 🌷
3 days ago
#Arbnora
Ljudi moji, ponekad zastanem i pomislim koliko zapravo razloga za zahvalnost imamo, a da ih često ni ne primjećujemo. ❤️
Koliko je velika stvar probuditi se ujutro, ustati iz kreveta, otići u kupaonicu, otuširati se, oprati zube, počešljati se, obući omiljenu odjeću i staviti malo parfema prije nego što započnemo dan. Toliko je toga što radimo automatski da zaboravimo koliko je zapravo dragocjeno.
Ponekad tek kada se susretnemo s preprekama ili vidimo koliko truda nekome treba za ono što drugome traje nekoliko minuta, počnemo drugačije gledati na život.
Zahvalnost me naučila da sreća nije uvijek u velikim stvarima. Nije uvijek u novcu, putovanjima, velikim kućama ili skupim stvarima. Nekada se sreća krije upravo u onome što svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo.
U tome da možeš sam popiti čašu vode kada si žedan.
Da možeš napisati poruku osobi koju voliš.
Da možeš otvoriti vrata i izaći na svježi zrak.
Da možeš obući čarape, pospremiti ormar ili pripremiti sebi šalicu kave.👩🦽
Možda nekome ovo zvuči kao sitnica.
Ali život se zapravo i sastoji od sitnica. 🌷
I što sam starija, sve više shvaćam da nije poanta uspoređivati svoje teškoće s tuđima niti mjeriti tko ima više, a tko manje izazova. Svatko nosi svoju priču i svoje bitke koje drugi često ne vide.
Ali vjerujem da svi možemo zastati na trenutak i zahvaliti za ono što danas imamo, za ono što danas možemo i za ljude koji su uz nas.
Jer zahvalnost ne mijenja okolnosti uvijek, ali često promijeni način na koji ih doživljavamo.
A kada počnemo primjećivati male blagoslove, shvatimo da možda nisu tako mali kako smo mislili.
Zato vam danas želim samo jedno: da ne zaboravite cijeniti stvari koje vam se čine običnima. Možda su upravo one najveći darovi koje imate. ❤️🌷
Ljudi moji, ponekad zastanem i pomislim koliko zapravo razloga za zahvalnost imamo, a da ih često ni ne primjećujemo. ❤️
Koliko je velika stvar probuditi se ujutro, ustati iz kreveta, otići u kupaonicu, otuširati se, oprati zube, počešljati se, obući omiljenu odjeću i staviti malo parfema prije nego što započnemo dan. Toliko je toga što radimo automatski da zaboravimo koliko je zapravo dragocjeno.
Ponekad tek kada se susretnemo s preprekama ili vidimo koliko truda nekome treba za ono što drugome traje nekoliko minuta, počnemo drugačije gledati na život.
Zahvalnost me naučila da sreća nije uvijek u velikim stvarima. Nije uvijek u novcu, putovanjima, velikim kućama ili skupim stvarima. Nekada se sreća krije upravo u onome što svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo.
U tome da možeš sam popiti čašu vode kada si žedan.
Da možeš napisati poruku osobi koju voliš.
Da možeš otvoriti vrata i izaći na svježi zrak.
Da možeš obući čarape, pospremiti ormar ili pripremiti sebi šalicu kave.👩🦽
Možda nekome ovo zvuči kao sitnica.
Ali život se zapravo i sastoji od sitnica. 🌷
I što sam starija, sve više shvaćam da nije poanta uspoređivati svoje teškoće s tuđima niti mjeriti tko ima više, a tko manje izazova. Svatko nosi svoju priču i svoje bitke koje drugi često ne vide.
Ali vjerujem da svi možemo zastati na trenutak i zahvaliti za ono što danas imamo, za ono što danas možemo i za ljude koji su uz nas.
Jer zahvalnost ne mijenja okolnosti uvijek, ali često promijeni način na koji ih doživljavamo.
A kada počnemo primjećivati male blagoslove, shvatimo da možda nisu tako mali kako smo mislili.
Zato vam danas želim samo jedno: da ne zaboravite cijeniti stvari koje vam se čine običnima. Možda su upravo one najveći darovi koje imate. ❤️🌷
9 days ago
In response Bambucci to his Publication
Baš si odvratna, ojadjena i podbula srozana krmača. Džabe ti taj lažni smjehić i mlaćenje te tintare sa tom novom tankom slamom gdje ti se samo ta usukana nosurdina ističe 🤣
8 days ago
In response Sanja to his Publication
Prozirna glupača navikla je da uvjek iznova zabacuje istu, davno oksidiralu udicu i misli da je niko ne vidi… 🤣🤦♀️
8 days ago
In response Bambucci to his Publication
Velika najava, a sadržaja nigdje. Ništa ne otkrivaš, ali već daješ objašnjenja o trudnoći za koju te nitko nije ni pitao. Ako imaš što reći, reci. Dotad ovo nije vijest, nego prilično prozirna reklama za sljedeću objavu.
7 days ago
#Arbnora
Jedna stara slika... dok smo bili puno mlađi... 😊
Nismo imali puno iskustva u životu niti smo znali što nas sve čeka... ali unatoč svim poteškoćama, usponima i padovima, jedno je sigurno: osmijeh nam je ostao i dalje isti.
Iskren, neiskvaren i od srca. A to je ipak najvažnije. 🥰🩷
P.S: lagala bih kad bi rekla da godine nisu proletile i da nisam nostalgična zbog toga.😢
Jedna stara slika... dok smo bili puno mlađi... 😊
Nismo imali puno iskustva u životu niti smo znali što nas sve čeka... ali unatoč svim poteškoćama, usponima i padovima, jedno je sigurno: osmijeh nam je ostao i dalje isti.
Iskren, neiskvaren i od srca. A to je ipak najvažnije. 🥰🩷
P.S: lagala bih kad bi rekla da godine nisu proletile i da nisam nostalgična zbog toga.😢
7 days ago
In response Bambucci to his Publication
Kod nje ili se nešto baš gadno dešava, ili mijenja taktiku za manipulaciju... treće nema! 🤷🏻♀️
7 days ago
#Arbnora
Želim sa vama podijeliti nešto što je jako važno za mene.
Do sada nisam o tome mnogo govorila, možda sam jednom spomenula prije par mjeseci, ali nisam ulazila u tu temu ponovno već duže vrijeme, a mislim da je sada već vrijeme da to uradim i da malo više o tome govorim jer je dio mene. 😊
Prije par mjeseci, primijetila sam kod sebe jednu stvar koja mi je počela jako smetati. Stvar koju sam imala u svom ponašanju vrlo često, i nosila sam ju u sebi pod 'normalno', a nije bila normalna.
Meni je bilo normalno godinama, oduvijek, biti ljuta.
Bilo mi je normalno biti ogorčena. Biti frustrirana. Biti bijesna.
Bila sam ljuta ogorčena, frustrirana i bijesna na mnogo stvari koje su mi se desile u djetinjstvu pa kasnije i vrlo ranoj adolescentnoj dobi.
Imala sam hrpu stvari s kojima sam se borila kao dijete, što od školskog sistema, zdravstvenog sistema, države i niz još toga vezano za moje vlastito zdravstveno stanje, što je očito bilo previše za mene, i nažalost, moj način nošenja sa traumama koje sam doživjela, o kojima mnogo nisam ni govorila do sad ( kroz vrijeme kako budem imala snage, budem dijelila više sa vama ), je bila ljutnja.
Ljutnja se mogla čuti u mojim grubim riječima dok govorim o stvarima, dok se ljudima o pojedinim temama obraćam, dok me se smrknutu gleda u oči, pa i u mom načinu kako sjedim i držim ramena skupljena - točnije ukočena.
Ljutnja se mogla vidjeti kako držim dah dok govorim jer od bijesa ne mogu doći do zraka, bijes se mogao čuti u mom glasu, dok kada dolazimo do pojedinih tema, moj glas se podiže sve glasnije i glasnije i ja ne mogu obuzdati ljutnju.
Ova ljutnja o kojoj trenutno govorim je jedino meni samoj najviše štetila jer me počela toliko obuzimati da ponekad kada bi govorila, ljudi me nisu razumijeli. Govorili su da nisam normalna i niz još toga.
Vlastita ljutnja me počela gušiti do te mjere da mi je remetila ljudske odnose, ciljeve, snove... Išla je jedino meni na štetu i nikome drugom.😢
Jaka emocija frustracije, bijesa bi mi također pokrila razum i ono što bi doista htjela prenijeti ponekad, a to je bol ili nepravdu koju sam, nažalost, prošla, u nadi da pomognem nekome ili osvijestim druge o situacijama koje sam prošla, a nijedno dijete ne bi trebalo, nisam uspjevala. 💔
I što sam uradila povodom toga? 🙂 🌞
Pa otišla sam kod doktora i tražila uputnicu za psihoterapeuta i već mjesecima radim na tome.🥹
Ono što mogu reći je da je to najbolje što sam uradila za sebe do sada jer mentalno zdravlje je važno isto kao i fizičko zdravlje.✅️
Kada zdrava glava na ramenima nije dobro, ne može ni ostalo funkcionirati kako treba. 🫶
Osjećaj ljutnje je samo maska i obrambeni mehanizam za bol koja se krije u nama ili za emocije koje smo proživjeli, a nismo ih zdravo preradili.
Jednom kada se stručnim tehnikama i radom psihoterapeuta taj krivi mehanizam nošenja sa traumama "razbije", nastupa rad na sebi samom i onom što te boli i remeti.
Često se ljutnja uz rad sa psihoterapeuticom zamijeni za tugom, a tuga je zdrav način za kanalizirati bol i emocije koje su u nama.
Kroz razgovor, suze, i razumijevanje samog sebe i ono što ti se desilo.
Ljutnja je u zdravoj granici dobra i normalna, ali nije nikome dobro donijela kada konzumira svaku tvoju misao i način kako se ponašaš i osjećaš ili nosiš sa određenim stvarima.
Na sebi ću i dalje raditi, moj put je tek počeo, iako je težak, ali želim ovim statusom, svima vama koji u sebi mislite da ne možete, niste dovoljno jaki, ili previše boli, da samo kroz svoj primjer pokažem da se može i da ne odustanete. 🩷
Radite na sebi i otvoreno priznajte kada vam treba pomoć jer najljepša stvar koju možete uraditi za sebe kada vam je preteško je upravo to: pomoći si. Vi i ono dijete u vama koje je to prošlo, zaslužujete. 🌷
Nemojte se plašiti osuda, ismijavanja ili nečega drugog jer nitko nije sjedio na vašem mjestu i preživio stvari koje ste vi proživjeli.
Stavite fokus na sebe i vlastiti oporavak jer ga, ponavaljam, zaslužujete. Volite sebe. 🫶
Želim sa vama podijeliti nešto što je jako važno za mene.
Do sada nisam o tome mnogo govorila, možda sam jednom spomenula prije par mjeseci, ali nisam ulazila u tu temu ponovno već duže vrijeme, a mislim da je sada već vrijeme da to uradim i da malo više o tome govorim jer je dio mene. 😊
Prije par mjeseci, primijetila sam kod sebe jednu stvar koja mi je počela jako smetati. Stvar koju sam imala u svom ponašanju vrlo često, i nosila sam ju u sebi pod 'normalno', a nije bila normalna.
Meni je bilo normalno godinama, oduvijek, biti ljuta.
Bilo mi je normalno biti ogorčena. Biti frustrirana. Biti bijesna.
Bila sam ljuta ogorčena, frustrirana i bijesna na mnogo stvari koje su mi se desile u djetinjstvu pa kasnije i vrlo ranoj adolescentnoj dobi.
Imala sam hrpu stvari s kojima sam se borila kao dijete, što od školskog sistema, zdravstvenog sistema, države i niz još toga vezano za moje vlastito zdravstveno stanje, što je očito bilo previše za mene, i nažalost, moj način nošenja sa traumama koje sam doživjela, o kojima mnogo nisam ni govorila do sad ( kroz vrijeme kako budem imala snage, budem dijelila više sa vama ), je bila ljutnja.
Ljutnja se mogla čuti u mojim grubim riječima dok govorim o stvarima, dok se ljudima o pojedinim temama obraćam, dok me se smrknutu gleda u oči, pa i u mom načinu kako sjedim i držim ramena skupljena - točnije ukočena.
Ljutnja se mogla vidjeti kako držim dah dok govorim jer od bijesa ne mogu doći do zraka, bijes se mogao čuti u mom glasu, dok kada dolazimo do pojedinih tema, moj glas se podiže sve glasnije i glasnije i ja ne mogu obuzdati ljutnju.
Ova ljutnja o kojoj trenutno govorim je jedino meni samoj najviše štetila jer me počela toliko obuzimati da ponekad kada bi govorila, ljudi me nisu razumijeli. Govorili su da nisam normalna i niz još toga.
Vlastita ljutnja me počela gušiti do te mjere da mi je remetila ljudske odnose, ciljeve, snove... Išla je jedino meni na štetu i nikome drugom.😢
Jaka emocija frustracije, bijesa bi mi također pokrila razum i ono što bi doista htjela prenijeti ponekad, a to je bol ili nepravdu koju sam, nažalost, prošla, u nadi da pomognem nekome ili osvijestim druge o situacijama koje sam prošla, a nijedno dijete ne bi trebalo, nisam uspjevala. 💔
I što sam uradila povodom toga? 🙂 🌞
Pa otišla sam kod doktora i tražila uputnicu za psihoterapeuta i već mjesecima radim na tome.🥹
Ono što mogu reći je da je to najbolje što sam uradila za sebe do sada jer mentalno zdravlje je važno isto kao i fizičko zdravlje.✅️
Kada zdrava glava na ramenima nije dobro, ne može ni ostalo funkcionirati kako treba. 🫶
Osjećaj ljutnje je samo maska i obrambeni mehanizam za bol koja se krije u nama ili za emocije koje smo proživjeli, a nismo ih zdravo preradili.
Jednom kada se stručnim tehnikama i radom psihoterapeuta taj krivi mehanizam nošenja sa traumama "razbije", nastupa rad na sebi samom i onom što te boli i remeti.
Često se ljutnja uz rad sa psihoterapeuticom zamijeni za tugom, a tuga je zdrav način za kanalizirati bol i emocije koje su u nama.
Kroz razgovor, suze, i razumijevanje samog sebe i ono što ti se desilo.
Ljutnja je u zdravoj granici dobra i normalna, ali nije nikome dobro donijela kada konzumira svaku tvoju misao i način kako se ponašaš i osjećaš ili nosiš sa određenim stvarima.
Na sebi ću i dalje raditi, moj put je tek počeo, iako je težak, ali želim ovim statusom, svima vama koji u sebi mislite da ne možete, niste dovoljno jaki, ili previše boli, da samo kroz svoj primjer pokažem da se može i da ne odustanete. 🩷
Radite na sebi i otvoreno priznajte kada vam treba pomoć jer najljepša stvar koju možete uraditi za sebe kada vam je preteško je upravo to: pomoći si. Vi i ono dijete u vama koje je to prošlo, zaslužujete. 🌷
Nemojte se plašiti osuda, ismijavanja ili nečega drugog jer nitko nije sjedio na vašem mjestu i preživio stvari koje ste vi proživjeli.
Stavite fokus na sebe i vlastiti oporavak jer ga, ponavaljam, zaslužujete. Volite sebe. 🫶
6 days ago
In response Bambucci to his Publication
Govoriš o svojoj ljutnji, ali o svojim lažima ćutiš i ne zucaš. Pišeš kako si patila,a prešućuješ kako si iskrivljavanjem činjenica druge dovodila pod pritisak. Tako se tvoj rad pretvara u priču u kojoj ponovno ti odredjuješ tko je žrtva, a tko krivac.
Lagala si ljudima i manipulirala njima. Kad se s,tim suoče, njihovu kritiku ne možeš jednostavno pretvoriti u još jedan dokaz da te niko ne razumije. Pamte šta si govorila i radila – uključujući i ono što si iz ove objave izostavila… Misliš da ćeš za ovu objavu dobiti veliki pljesak, lažljivo i podlo stvorenje, tvoje je prohujalo
Lagala si ljudima i manipulirala njima. Kad se s,tim suoče, njihovu kritiku ne možeš jednostavno pretvoriti u još jedan dokaz da te niko ne razumije. Pamte šta si govorila i radila – uključujući i ono što si iz ove objave izostavila… Misliš da ćeš za ovu objavu dobiti veliki pljesak, lažljivo i podlo stvorenje, tvoje je prohujalo
6 days ago
In response Bambucci to his Publication
Skakanje s laži na laž i kad više ne prolaze, opet koristiš malu kao paravan radi skupljanja mrvice bitnosti i jeftinih lajkova. Možeš lagati javnost koliko hoćeš, ali ova predstava i jadna manipulacija samo dokazuje koliki je očaj preuzeo stvar. Pala si i ovako i onako… 😁💪
6 days ago
In response Bambucci to his Publication
To će sasvim sigurno biti Nora broj dva. Baš ono što ovom svijetu najmanje treba.
5 days ago
In response Bambucci to his Publication
Ona doista misli da ćemo povjerovati u sva ta sranja. U mnogim svojim videima iznosi neistine, a katkad i otvoreno laže. Očito joj je stalo samo do klikova. Dosad nisam pogledala nijedan njezin video koji mi je pružio išta vrijedno. Gledajući njezine videe, čovjek prije zaglupi nego što nešto nauči.
6 days ago
In response Bambucci to his Publication
Bolje bi joj bilo da se pozabavi vlastitom ćelavošću. Na tjemenu joj ionako jedva da je ostalo išta kose.
6 days ago
In response Bambucci to his Publication
Stalno nam pričaš iste priče i bajke. A tvoje ti ovce i dalje vjeruju jer nikad nisu naučile misliti svojom glavom.
5 days ago
#Arbnora
Jučer sam objavila status gdje sam podijelila nešto vrlo posebno za mene, vrlo intimno i osjetljivo.
Govorila sam o mojoj odluci da krenem na psihoterapiju radi trauma koje sam kao dijete, pa kasnije i u adolescenciji doživjela, u nadi da olakšam sebi svoju bol i poteškoće s kojima se nosim. 👩🦽❤️🩹
Prije svega, hvala Vam svima na podršci koju ste mi pružili nakon tog osjetljivog statusa. Puno mi znači. 🫶🌞🩷
Da Vam budem potpuno iskrena, nisam očekivala toliko lijepih poruka, komentara, zagrljaja kroz riječi i ljudi koji su mi napisali da se pronalaze u svemu što sam podijelila. 🥺
Hvala vam što ste me saslušali bez osuđivanja. 🌻
Kada sam odlučila javno govoriti o ovoj temi, znala sam da neće svi reagirati isto. Znala sam da će biti i onih koji će pokušati ismijati psihoterapiju, mentalno zdravlje ili mene osobno.
I to je uredu.
Ali želim pojasniti jednu stvar jer vidim da još uvijek postoje brojne predrasude.
Odlazak psihoterapeutu ne znači da je osoba "luda".
Ne znači da nije sposobna biti roditelj.
Ne znači da ne može donositi odluke.
Ne znači da je opasna za sebe ili druge.
Psihoterapija vrlo često znači upravo suprotno: da je osoba dovoljno hrabra pogledati vlastite rane i raditi na njima umjesto da ih gura pod tepih godinama.
Moja terapija nije započela zato što ne mogu funkcionirati u svakodnevnom životu.
Nije započela zato što sam izgubila dodir sa stvarnošću.
Nije započela jer me netko ili nešto prisililo.
Moja terapija započela je zbog trauma koje nosim iz djetinjstva i mladosti.
Zbog stvari koje sam proživjela kao dijete s invaliditetom.
Zbog iskustava vezanih uz zdravstveni sustav.
Zbog iskustava vezanih uz školstvo.
Zbog situacija u kojima sam se osjećala nezaštićeno, neshvaćeno, odbačeno ili nepravedno tretirano.
Zbog godina tijekom kojih sam naučila preživljavati tako da budem jaka, ali nikada nisam dobila priliku stati i obraditi ono što me boljelo. Nikada nisam dobila priliku da me netko stručan sasluša i pomogne mi razumijeti ono što sam preživjela.
Kada dijete godinama prolazi teške situacije, ono pronađe način da preživi.
Nekada je to povlačenje.
Nekada je to pretjerana potreba da bude savršeno.
A nekada je to ljutnja.
Kod mene je to bila ljutnja.
Dugo sam mislila da me štiti ili da me motivira protiv nepravde i boli koju sam doživjela.
Tek kasnije sam shvatila da se iza nje skrivala tuga, razočaranje, strah i bol koje nikada nisu dobile prostor da budu viđene. 🥺
I upravo na tome radim.
Ne radim na tome da postanem netko drugi.
Ne radim na tome da promijenim sebe.
Ne radim na tome da zaboravim što sam prošla.
Radim na tome da prošlost više ne upravlja mojom sadašnjošću jer je bolje razumijem.
Radim na tome da moje srce bude mirnije jer sam preradila emocije koje nisam uspjela tada.
Radim na tome da budem sretnija.
Zdravija.
Prisutnija.
Bolja prema sebi.
Jer sam nakon mnogo godina napokon shvatila da snaga nije samo izdržati.
Snaga je i priznati da te nešto boli.
Snaga je zatražiti pomoć.
Snaga je reći: "Ne želim više samo preživljavati. Želim živjeti punim plućima. Ne želim da me nešto iz prošlosti uznemirava, boli ili remeti moj mir. "
Zato sam posebno zahvalna svima koji su pokazali razumijevanje i podršku. 🥰
A onima koji se možda bore sa svojim traumama, svojim strahovima ili svojim ranama u tišini želim reći samo jedno:
🌸 Nema srama u traženju pomoći. 🌸
🌸 Nema srama u razgovoru. 🌸
🌸 Nema srama u iscjeljivanju. 🌸
Sram bi bio znati da patiš i nikada si ne dati priliku da ti bude bolje.
Hvala vam što ste mi pokazali da ranjivost nije slabost i što ovaj dio mog puta ne moram prolaziti sama. 🫶🌷
Jučer sam objavila status gdje sam podijelila nešto vrlo posebno za mene, vrlo intimno i osjetljivo.
Govorila sam o mojoj odluci da krenem na psihoterapiju radi trauma koje sam kao dijete, pa kasnije i u adolescenciji doživjela, u nadi da olakšam sebi svoju bol i poteškoće s kojima se nosim. 👩🦽❤️🩹
Prije svega, hvala Vam svima na podršci koju ste mi pružili nakon tog osjetljivog statusa. Puno mi znači. 🫶🌞🩷
Da Vam budem potpuno iskrena, nisam očekivala toliko lijepih poruka, komentara, zagrljaja kroz riječi i ljudi koji su mi napisali da se pronalaze u svemu što sam podijelila. 🥺
Hvala vam što ste me saslušali bez osuđivanja. 🌻
Kada sam odlučila javno govoriti o ovoj temi, znala sam da neće svi reagirati isto. Znala sam da će biti i onih koji će pokušati ismijati psihoterapiju, mentalno zdravlje ili mene osobno.
I to je uredu.
Ali želim pojasniti jednu stvar jer vidim da još uvijek postoje brojne predrasude.
Odlazak psihoterapeutu ne znači da je osoba "luda".
Ne znači da nije sposobna biti roditelj.
Ne znači da ne može donositi odluke.
Ne znači da je opasna za sebe ili druge.
Psihoterapija vrlo često znači upravo suprotno: da je osoba dovoljno hrabra pogledati vlastite rane i raditi na njima umjesto da ih gura pod tepih godinama.
Moja terapija nije započela zato što ne mogu funkcionirati u svakodnevnom životu.
Nije započela zato što sam izgubila dodir sa stvarnošću.
Nije započela jer me netko ili nešto prisililo.
Moja terapija započela je zbog trauma koje nosim iz djetinjstva i mladosti.
Zbog stvari koje sam proživjela kao dijete s invaliditetom.
Zbog iskustava vezanih uz zdravstveni sustav.
Zbog iskustava vezanih uz školstvo.
Zbog situacija u kojima sam se osjećala nezaštićeno, neshvaćeno, odbačeno ili nepravedno tretirano.
Zbog godina tijekom kojih sam naučila preživljavati tako da budem jaka, ali nikada nisam dobila priliku stati i obraditi ono što me boljelo. Nikada nisam dobila priliku da me netko stručan sasluša i pomogne mi razumijeti ono što sam preživjela.
Kada dijete godinama prolazi teške situacije, ono pronađe način da preživi.
Nekada je to povlačenje.
Nekada je to pretjerana potreba da bude savršeno.
A nekada je to ljutnja.
Kod mene je to bila ljutnja.
Dugo sam mislila da me štiti ili da me motivira protiv nepravde i boli koju sam doživjela.
Tek kasnije sam shvatila da se iza nje skrivala tuga, razočaranje, strah i bol koje nikada nisu dobile prostor da budu viđene. 🥺
I upravo na tome radim.
Ne radim na tome da postanem netko drugi.
Ne radim na tome da promijenim sebe.
Ne radim na tome da zaboravim što sam prošla.
Radim na tome da prošlost više ne upravlja mojom sadašnjošću jer je bolje razumijem.
Radim na tome da moje srce bude mirnije jer sam preradila emocije koje nisam uspjela tada.
Radim na tome da budem sretnija.
Zdravija.
Prisutnija.
Bolja prema sebi.
Jer sam nakon mnogo godina napokon shvatila da snaga nije samo izdržati.
Snaga je i priznati da te nešto boli.
Snaga je zatražiti pomoć.
Snaga je reći: "Ne želim više samo preživljavati. Želim živjeti punim plućima. Ne želim da me nešto iz prošlosti uznemirava, boli ili remeti moj mir. "
Zato sam posebno zahvalna svima koji su pokazali razumijevanje i podršku. 🥰
A onima koji se možda bore sa svojim traumama, svojim strahovima ili svojim ranama u tišini želim reći samo jedno:
🌸 Nema srama u traženju pomoći. 🌸
🌸 Nema srama u razgovoru. 🌸
🌸 Nema srama u iscjeljivanju. 🌸
Sram bi bio znati da patiš i nikada si ne dati priliku da ti bude bolje.
Hvala vam što ste mi pokazali da ranjivost nije slabost i što ovaj dio mog puta ne moram prolaziti sama. 🫶🌷
5 days ago
Norina velika laž!
Pozdrav svima, sve što Nora ovdje govori laž je i izmišljotina. Cijela priča smrdi do neba. Ne vjerujte joj ni riječ! Ured za socijalnu skrb u Rostocku odlučio joj je znatno smanjiti socijalna davanja jer godinama ništa ne poduzima i ne pokazuje nikakav napredak. Nora je u prošlosti više puta pokušavala dobiti dodatnu pomoć od tog ureda, odnosno više novca. Ured je u međuvremenu shvatio da igra igrice i djelomično iskorištava svoju bolest kako bi dobila više novca. Ne želi ni raditi ni prestati koristiti invalidska kolica. To je jedini pravi razlog zbog kojeg Nora sada odjednom ide psihologinji: želi spriječiti smanjenje socijalnih davanja. 😤😡
Pozdrav svima, sve što Nora ovdje govori laž je i izmišljotina. Cijela priča smrdi do neba. Ne vjerujte joj ni riječ! Ured za socijalnu skrb u Rostocku odlučio joj je znatno smanjiti socijalna davanja jer godinama ništa ne poduzima i ne pokazuje nikakav napredak. Nora je u prošlosti više puta pokušavala dobiti dodatnu pomoć od tog ureda, odnosno više novca. Ured je u međuvremenu shvatio da igra igrice i djelomično iskorištava svoju bolest kako bi dobila više novca. Ne želi ni raditi ni prestati koristiti invalidska kolica. To je jedini pravi razlog zbog kojeg Nora sada odjednom ide psihologinji: želi spriječiti smanjenje socijalnih davanja. 😤😡
5 days ago
In response Ayla to her Publication
Koliko daleko ide, da čovjek ne povjeruje! Znaći, sa svih strana je stišće, jednom nogom u zatvoru/ludnici a ona i dalje tjera po svom! 🤦🏻♀️
5 days ago
In response Ayla to her Publication
U to odmah vjerujem. Za novac i pažnju očito je spremna pogaziti svaki trag pristojnosti. Takvo je ponašanje jadno. Ako pritom čini kaznena djela, mora za njih odgovarati, pa i završiti iza rešetaka.
5 days ago
In response Ayla to her Publication
Ni psiholozi nisu ludi da popuše njenu priču. Čini mi se da si je sad fakat skočila u želudac. 🤦♀️
5 days ago
In response Bambucci to his Publication
Jesi li svojoj psihologinji rekla i da si kriminalka te da si varala starije ljude?
4 days ago
In response helloo_04 to his Publication
Stoka razvraćena je mislila da može dalje nastaviti. Godinama sam je ganjala i opminjala je, ali mi nije vjerovala i eto došao trenutak da joj začepim gubalo. Nema je od juče jer je vjerovatno šokirana, kako sam joj mogla ući i u ovaj trag laži za koju je mislila da se neće saznati… Ne odustajem, ne odustajmo, a skoro smo pri kraju da tog monstruma uništimo. Idemo dalje 💪💪💪