Stoko ljigava šiptarska, ovo je sad čisti dokaz da tebi nema više pomoći! Mnoge babe ovčetine će te baš razumjeti šta si napisala … 🤦‍♀️😂😂 Sutra piši na njemačkom jeziku, prekosutra na šiptarskom, budalo odkačena 🙈

Njoj asistenti služe da odgajaju malu. Jer da ona odgaja dijete kako treba onda bi ju naučila Hrvatski. Mala jeprepustena asistentu i vrticu. Ova debilkuša samo snima , za nju je dijete uteg.

Znači imaš dva asistenta.
Ona sebe uopće ne čuje..da je bitno za nju ( dakle ne za Naiu, nego za Noru) da ona i Naia imaju samostalan dan bez ikoga trećeg, da Naia bude sa mamom nasamo a da nije isključivo u stanu. I onda opisuje situaciju gdje je išla vani s Naiom i tom trećom osobom tj asistenticom. Štoviše, objavi slike iz tog parka koji je pun pijeska gdje ona sumnjam ide sa kolicima tj prati Naiu dok je ona na spravama. Znači nema socijalizacije već ju Nora promatra izdaleka dok je asistentica zapravo blizu Nai. I gdje je onda ta socijalizacija mama kćer van stana?
Naia ju ne šljivi uopće. Da naprave test da asistentica u toj šetnji ostane skrivena od Naie nekako, mala bi šmugnula od Nore i radila što hoće. Kuži njezina ograničenja a kad naraste i neće više imati asistenticu koristiti će to na najjače. Ne drži do nje već sada. Nije ona kriva već njezina mama koja se ne bavi s njom dovoljno.

Tko svoje snove poistovjećuje s vlastitim grobom, ona nikada nije razumjela što znači sanjati. San nije poziv smrti, nego izazov života. Snaga žene ne mjeri se spremnošću da izgubi sve, nego sposobnošću da izdrži, da gradi i da pobijedi.

Život nije cijena kojom se kupuju snovi, život je temelj na kojem se oni uzdižu. Samo ona koja hoda dugim i tvrdim putem rada, žrtve i upornosti može reći da je doista sanjala. A ona koja misli da mora umrijeti da bi dokazala da je sanjala, ta je već odustala i od života i od sna.

Tvoj status nije obrana dostojanstva, nego monolog vlastitog ega.
Svaka rečenica otkriva ne ženu koja se bori, nego glumicu koja traži publiku. Benzinska postaja nije pozornica za tvoju samodramu, niti je svaka nelagoda tragedija ljudskih prava. Pretvorila si neurednu prostoriju u križarski pohod, ne zbog pravde, nego zbog pažnje.

Istinski snažna žena ne kleše svoje nevolje u skandal, nego ih rješava u tišini i dostojanstvu. Ti si izabrala biti glasna, ali glasnoća bez istine samo odzvanja prazninom. Zato manje pozornice, više poniznosti. Manje predstave, više stvarnosti.

Da naravno,doktor te je pitao za internet nasilje...Daj više ne seri! odjebi za sva vremena..samo tražiš sažaljenje i time se hraniš..ali ljudima je dojadilo tvoje laganje...

Ne samo da ju je pitao, nego se kao sjeća da mu je to pričala pa ju je pitao. I onda je kao potvrdio da je stres od toga. Nije dovoljno inteligentna za tolike laži.

Sinoć crnjak ,danas se kesiš....jesi bolesna brate mili..ajde se liječi...

Znaš, tvoj tekst zvuči kao prisilni vapaj koji pokušava stvoriti tragediju tamo gdje je možda samo lijenost da se krene naprijed. Prava bol ne viče i ne traži stalnu publiku. Ona živi u tišini, daleko od patetičnih pozornica, i ne traži pljesak da bi bila stvarna. Snaga ne moli za potvrdu, ona stoji sama, hladna i tvrda poput golog kamena.

One koje doista nose svoj teret ne pretvaraju ga u monolog za publiku. Njihova tišina govori više od svih tvojih rečenica. Tvoj tekst ne zvuči kao borba nego kao scenarij za samosažaljenje u kojem si i glumica i režiserka i publika koja sama sebi aplaudira. U toj gladi za pozornošću tvoja istina nestaje u dimu vlastitih riječi.

Neke žene ratuju bez glasa, bez potrebe da svima objašnjavaju svaki udarac. Druge pune prostor dramom, jer nemaju ništa drugo za ponuditi. I vjeruj, razlika bode oči jače nego što misliš.

Sve u tvom tekstu miriše na predstavu i laž. Ona koja nosi istinsku bol ne prodaje je kao jeftinu priču. Ti nisi žrtva, ti si samo ovisna o pažnji.

Dlakavice, bolje se posveti ličnoj higijeni a ne ganjati ljude koji su te odavno prekrižili. Što te toliko muči tuđa sreća? Što si tako zavidna pa želiš rušiti sve one koji ne misle kao ti? Obo je opet namjenjeno Kristini( mamin blog) iako te ona odavno zaboravila i prekrižila ali ti dok ne uništiš svakog tko zi stoji ja putu nećeš stati..koliko zlobe u tebi ima da čovjek ne povjeruje.

Da, najtužnije je što vjeruje da njezina maska ima dušu. Uvjerena je u svoju moralnu superiornost. Nikakva samorefleksija i samokritičnost.
Voljela bih vidjeti neki od tvojih komentara na njezinom zidu. Prvenstveno zbog reakcije ljudi koji je podržavaju.

Govoriš o ljubavi, a prodaješ laž. Pričaš o zahvalnosti, dok bez srama kradeš dostojanstvo onih koji su ti vjerovali. Skupljaš aplauze, dok iza tebe ostaju krhotine tuđeg povjerenja. I najtužnije nije to što varaš. Najtužnije je što vjeruješ da tvoja maska ima dušu.

Oblačiš se u riječi kao u svilene haljine, ali iz njih izbija hladnoća kalkulacije. Ne voliš ljude. Koristiš ih. Zahvalnost ti je scenarij, borba ti je fasada, a dobrota samo ukras na konstrukciji vlastitog mita.

Ljudi poput tebe ne razaraju galamom. Oni ruše osmijehom, suzom bez istine i rečenicom koja zvuči toplo, a u sebi nosi prazninu. Ti nisi svjetlost. Ti si tama koja se lažno predstavlja. I ne, nisi nikome dom. Ti si prolazna stanica u kojoj poštenje nikada nije boravilo.

Jer zanimljivo je kako hodaš kroz riječi o hrabrosti, istini i ljubavi, a brišeš svaku koja ne potvrđuje tvoju priču. Kritike nestaju. Tišina postaje tvoj filter. Ne tražiš istinu. Tražiš scenografiju u kojoj se ne čuje nijedan glas osim tvog.

Ali istina ne treba aplauz. Ne treba publiku. Istina ne nosi masku. Istina stoji gola. I ne boji se ničijeg pogleda.

Nitko ne govori da se osi NE bi trebale obrazovati, raditi, biti roditelji, da se povuku iz društva i veza. Dosta više s tvojim laganjem i širenjem dezinformacija !!
Kad bi prestala ovo raditi slomilo bi te jer ne bi više pažnju dobivala jer nikakav poziv aktivistice za osi ti ne živiš. Bez društvenih mreža si nevidljiva i to ne možeš podnjeti.
I ne traži opravdanje u bolovima. Da hoćeš učiniti nešto za osi možeš to i bez facebooka. Učlani se u neku udrugu, možeš raditi za nekog drugog što se tiče pomaganja osi od kuće sa fleksibilnim radnim vremenom.
Ovim si pokazala da ti je pažnja od potpunih stranaca važnija od svog djeteta i mira tvoje cjelokupne obitelji.
Nikakve ti perspektive ne mijenjaš, ništa ti ne daješ, nisi od koristi i nikome ne pomažeš. Loš si primjer i nanosiš samo štetu osi. Loš si primjer osobe za svakog. Nemaš pojma što je aktivizam, nemaš pojma o ničemu, a hoćeš biti neka heroina za osi? Heroina za osi koja se uopće ni ne druži sa osi? Tragikomično.
Prestani liječiti svoje komplekse na internetu. Tvoj ego će te uništiti, nauči se poniznosti i pokajanju dok nije kasno!

Zanimljivo je s kojom lakoćom se neki ljudi, kad više ne mogu kontrolirati narativ, grčevito hvataju uloge žrtve, kao da je to posljednja karta koju još imaju u džepu. Kada istina više ne ide u njihovu korist, odjednom smo svi svjedoci neviđene tragedije, katarzične ispovijesti, suza prolivenih na tipkovnici. Ali neka bude jasno, nije svaki vapaj za suosjećanjem autentičan, a nije svaka priča o progonu uistinu progon.

Ti govoriš o nasilju, o organiziranoj hajci, o psihološkom zlostavljanju, ali ono što uporno prešućuješ jest činjenica da si upravo ti bila arhitekt vlastitog urušavanja. Ti si ta koja je sustavno gasila i najmanji glas neslaganja. Blokirala si ljude ne zato što su te vrijeđali, već zato što su se usudili izgovoriti ti istinu. Ti si ta koja je svaku kritiku, pa čak i onu najdobronamjerniju, etiketirala kao napad. Ti si ta koja je starije, ranjive ljude zavarala svojim slatkorječivim pričama, a sada se čudiš što je račun konačno stigao na naplatu.

Oni koje sada prozivaš nisu tvoji progonitelji. Oni su tvoje ogledalo. Oni su odraz tvojih izbora. Ne postoji urota. Ne postoji organizirana kampanja. Postoji samo zbroj ljudi koji su te konačno prozreli.

Kad god si naišla na suprotno mišljenje, tvoj odgovor bio je neumoljivo brz. Blokada. Diskreditacija. Ušutkivanje svih koji ne plješću. A sada, kada si ostala u svojoj samonametnutoj tišini, pogađa te što više nitko ne plješće.

Govoriš o organiziranom nasilju, a godinama si sama vodila svoje male privatne inkvizicije. Govoriš o nepravdi, a pravdu si prva gušila. Govoriš o lažima, a istinu si prva cenzurirala. Govoriš o odgovornosti, a još uvijek nisi spremna pogledati vlastitu ulogu u ovoj priči. To što si sada izolirana nije posljedica nečije mržnje, već tvoje dosljedne arogancije.

Tvoj problem nije internet. Tvoj problem je što si vjerovala da internet možeš urediti po vlastitom ukusu. Kao da je javni prostor tvoja dnevna soba, gdje nepoželjne goste izbacuješ u trenutku kad ti više nisu simpatični. Ali stvarnost, draga moja, ima gadnu naviku, uvijek se vrati kroz prozor kada je izbaciš kroz vrata.

Danas se pozivaš na pravdu, na empatiju, na odgovornost, a zaboravljaš da si istu tu pravdu prva ismijala, empatiju potrošila na samopromociju, a odgovornost vječno prebacivala na druge.

Govoriš da šutnja nije opcija. U pravu si. Zato i nećemo šutjeti. Jer netko ti napokon mora reći. Nisi žrtva. Ti si rezultat vlastitih postupaka.

I za kraj, neka te ne zavarava broj onih koji ti još plješću. To je samo odjek stare privrženosti. Nije poštovanje, to je inercija. Jer respekt se ne traži. Respekt se zaslužuje. A ti si ga već odavno izgubila.

Ne brini Arbnora, većini ljudi ne treba ni prvi put da ti daju do znanja da im tvoje društvo uopće ne nedostaje. To osjete već nakon prve rečenice. Ovo tvoje ‘bolje biti sam za stolom’ zvuči kao neka životna mudrost, ali u tvom slučaju to je samo jadna isprika za gorku stvarnost. Za tvojim stolom ionako nitko ne želi sjediti.

Nora, Du kannst gar nicht kochen. In Deiner Jugend hat man Dir nicht beigebracht, wie man ein ordentliches Essen zubereitet, sondern wie man bettelt, lügt und Menschen nach Strich und Faden manipuliert. Bleib also lieber bei dem, was Du gelernt hast, das Kochen solltest Du Dir und vor allem uns ersparen, denn was Du da zusammenrührst ist keine Mahlzeit, das ist ein kulinarisches Verbrechen.

Znaš, zaista je smešno s kakvom lakoćom si samu sebe okrunila titulom heroine. Izgleda da ti je sasvim dovoljno da jednostavno zaboraviš ko si zapravo nekada bila. Varati druge nikada nije bilo znak pameti niti dokaz sposobnosti, to je samo jadna slabost karaktera. Na tvom mestu bila bih mnogo pažljivija s takvim rečima jer znaš, kada maske padnu ostaje samo ono što zaista jesi. 😉

Prije nego što kreneš u potragu za novim hobijima, možda bi bilo mudrije da konačno otkriješ ono temeljno zaboravljeno umijeće, osobnu higijenu. Bilo bi uostalom daleko korisnije da barem djelić svoje neumorne energije, koju svakodnevno ulažeš u besprijekorno demonstriranje prazne bahatosti, usmjeriš prema brizi o vlastitom tijelu koje, sudeći po svemu, već odavno šalje signale kapitulacije. Jer znaš, ne mjeri se čovjek količinom izgovorenih rečenica, već onime što iza njih ostane. U tvom slučaju ostane tek neugodan trag, poput prostora koji se redovito zaobilazi bez riječi.

Ti si, kada je riječ o osobnoj higijeni i tjelesnoj težini, hodajuća katastrofa, potpuno zanemarena, potpuno izgubljena. I baš ti, oličenje lijenosti, tražiš opuštanje? Ono što ti doista treba nije opuštanje, ono što ti zaista treba je jedna dobra, od srca zaslužena batina. Prekini tražiti nove hobije i počni napokon raditi na svojoj jadnoj, duboko ukorijenjenoj lijenosti.

Upravo tako, njoj nije do hobija, njoj je isključivo stalo do svakodnevne doze pažnje. Iza toga se ništa više ne krije.

Opuštanje od čega točno? Ne traži ona hobije nego mora nešto objaviti svaki dan i imati interakciju na stranici pa onda stavlja ovakve objave.

Može li neprestano laganje i varanje tokom čitavog dana da izazove napetost u tvom telu? Možda upravo zato tako očajnički tražiš opuštanje.

Idi više u pi.ku materinu šiptarsku koja te okotila tako blentavu! Šta sereš i jedeš sama svoja govna 😝💩 Gdje ono tvoje pisanje da ćeš knjigu pisati i sve ono lažno snimanje u biblioteci i sve trallaallaa je bilo lažna debilna odvratna krmačetino, gdje je Firma koju si osnovala???! Ti si totalno prolupani djavo koji sam sebe jebe u bolesni mozak! Pucaš ili pokušavaš ispucati još neke tvoje lažne ideje, ali sve si ih ispucala i nisi više jadna invalidna Nora, nego jedno skuženo zlobno propali djavo 🤣🤮🤮🤮
Nek ti bude hobi da se svom djetetu posvijetiš i da njoj pažnju daješ i da je nečemu korisnom učiš, to bi ti bio najbolji i korisni hobi!

Koja si ti lažulja, kao sutra idete na bazen jer su temperature “M” i idete na bazen i ti ćeš se kao debilna smrduljo moći kao osviježiti na bazenu 🤣😂😂 Ti sama sebi uskačeš u tvoje lažne riječi… Bljuvotino jedna, još kažeš kao šta joj hvali, ima bazenčić na terasi, hvali njoj dosta toga glupačo jer djavo neće da vidi realnost i djavo gazi preko sviju i ako je sopstveno dijete u pitanju 😠 Nećeš ti nigdje ni mrdnuti, zato i jesi bazenčić postavila na terasi… Mala će opet kao i uvjek biti sama da se brćka u bazenčiću, a vas dva idiota će te opet visiti na fejsu nebil još malo zavarali vaše glupave ovce…

Ona je Nai rekla da pokaže za kameru što ima. Izdresirala ju je da prezentira sa rukama svoje igračke kao na tv prodaji. Daj poštedi dijete snimanja za tvoje društvene mreže, na licu joj se vidi da to radi preko volje.
I Naim je stalno u zgužvanim majicama, a ona u istoj odjeći danima. Kako im nije neugodno. Naia će im jako zamjerati kad odraste, samo ju sramote.

Ajjjaaaajjj šta sve još ne pokušavaš i serendaš i kao zahvaljuješ se “ljudima” smrdni propali dajavole jel te nije ipak bar malo sramota i blam šta objavljuješ jer si uvidjena i propali djavo koja još pokušavaš neke jadne lažne smicalice praviti… Tebi je došao kraj i da ideš u svoju rupu i da ne zucaš više 🤫 Do totalnog tvog kraja ću se ja još potruditi da nestaneš i da te zatrpam gdje nećeš više moći ni muknuti 😡💪💪💪

Graf je lažan i događa se upravo suprotno od onog što tvrdi. Manipulira publiku lažima da ju i dalje drže na pijedestalu.

Draga moja, tvoj monolog je, blago rečeno, fascinantan. Umijeće kojim si uspjela od trivijalne kućanske rutine stvoriti epsku epopeju ljudske patnje zaslužuje barem počasnu plaketu za dramaturgiju u kućnim uvjetima. Da te čovjek ne poznaje, pomislio bi da si negdje između Ivane Orleanske i Majke Tereze s tim da ni jedna od njih nije imala tvoju snagu za snimanje beskrajnih video tiradi.

Tvoje umaranje nije fizičko, ono je pažljivo konstruirani narativ za publiku gladnu lažnog mučeništva. Dok u jednoj ruci držiš mobitel, a u drugoj pažljivo balansiraš vlastiti ego, neumorno produciraš sadržaj u kojem si, pazi sad, istovremeno žrtva, heroj i moralna vertikala. Impresivno, zaista. Tvoj vokabular se sastoji od "ne mogu, nemam snage", no snage za komentiranje, polemiziranje i samozadovoljno tapšanje po ramenu očito ne nedostaje.

Govoriš o "treningu" kao da si netom izašla iz priprema za Olimpijske igre. Dopusti da budem brutalan: između listanja Instagrama i dvije serije simboličnih pokreta, to što ti nazivaš treningom ne bi iscrpilo ni prosječnog kućnog mačka, a kamoli osobu koja se javno predstavlja kao neumorna ratnica.

Ah, i ta stalna mantra o "plaćanju poreza", kako da ti to nježno kažem, poreze plaćaju svi koji dišu i rade, nije to nikakva plemićka privilegija. Ali ti, naravno, od te banalnosti praviš grb kojim paradiraš kao da si jedina poreska svetica u državi.

Tvoje lamentiranje o mužu koji "bježi od kuhinje" je naprosto dirljivo. Možda, draga moja, upravo zato bježi, jer si ti tu kuhinju proglasila svojim osobnim carstvom, monarhijom u kojoj se svi moraju pokloniti tvojoj volji i meniju. Ti ne tražiš podršku, ti tražiš apsolutnu dominaciju.

I taj vrtić, ah, vrtić! Čarobna institucija koja, po tvojoj logici, abolira roditelja od svake daljnje nutritivne odgovornosti. Kao da je dijete nakon dva obroka u vrtiću valjda spremno na post do idućeg tjedna. Genijalno. Skoro pa znanstveni doprinos roditeljstvu.

No, najblistaviji dragulj tvog monologa je tvoja grandiozna logička akrobacija: kad si kuhala masno, napadali su te, sada kad kuhaš "zdravo", odjednom si žrtva. Ti si, draga moja, majstorski savladala drevnu tehniku igranja obje strane terena: kad gubiš, žrtva si, kad pobjeđuješ, junakinja si. Bravo! I sve to uz osmijeh i lepršave emotikone.

Ali znaš što je prava istina? Ne smeta tebi ni internet, ni komentari, smetaju tebi samo oni koji ti razbijaju balon samonapuhane svetosti. Ti ne tražiš razumijevanje, ti tražiš publiku koja će ti pljeskati dok nastavljaš vlastiti teatar besprijekorne moralnosti.

Dozvoli da zaključim, onako kako tvoja priča i zaslužuje: Kuhaj što želiš, radi što hoćeš, ali nemoj nas pokušavati prodati ovu tanku juhu kao duboko životno iskušenje. Jer znaš kako kažu, onaj tko stalno viče da je mučenik, najčešće to nije.

Zapanjujuće je kako si ti od običnog tanjura uspjela sebi izgraditi osobni oltar. Tebi snage za kuhanje, kako stalno tvrdiš, nikad nema, ali za beskrajne monologe, neumornu samopromociju i tapšanje same sebe po ramenu – uvijek se nekako nađe. Tvoj život nije drama, nego pažljivo režirana predstava u kojoj si ti istodobno publika, glavna glumica i vlastita nagrada. Kuhaj što želiš, ali nemoj nas pokušavati uvjeriti da je tvoja osobna komocija plemeniti izbor.